Kako dete osloboditi od straha

Strahovi su neizbežan deo detinjstva. Nije neobčno da se dete krije kada je oluja ili da pomisli da je u ormaru čudovište. Kada se ti strahovi jave roditeljii imaju prirodni instinkt je često da ih ublažimo i utešimo. Naučiti svoje dete kako da upravlja svojim strahovima bez roditeljske intervencije pomoći će mu da izgradi samopouzdanje i nezavisnost koje će mu trebati da oseća više kontrole, a manje strah, kako sada, tako i dok odraste.

Online psiholog

Samoregulacija

Pa kako da pomognemo deci da se osete hrabrijima? Ključ je nevidljiva veština koja se zove samoregulacija. Samoregulacija je u osnovi sposobnost da procesiramo i upravljamo vlastitim emocijama i ponašanjem na zdrav način. To je ono što nam daje mogućnost da razgovaramo sami sa sobom ili da osetimo stvari bez delovanja na njih. Većina odraslih praktikuje samoregulaciju bez razmišljanja. Zamislite da osetite trenutak straha pre nego što se uverite da u mračnoj prostoriji zaista nema ništa strašno. Međutim, kod dece, izgradnji samoregulacije potrebno je vreme, vežba i prostor za učenje.

I dok se deca, nažalost, ponekad suočavaju sa stvarima koje su zaista zastrašujuće, većina strahova u detinjstvu ne predstavljaju stvarnu pretnju, što znači oni zapravo predstavljaju idealnu priliku za decu da poprave svoje veštine samoregulacije. Da bi se to dogodilo, roditelji često moraju prvo da se pozabave sopstvenom anksioznošću. Kada vidite da je vaše dete u nevolji, prirodan odgovor je da želite da ga poboljšate, posebno ako se čini da je rešenje lako. Premda mi grljenje moglo pomoći vašem detetu da se u ovom trenutku manje plaši (i da vam bude bolje), dugoročno to može otežati da nauči kako da se smiri. Ako deca dobiju poruku da će mama ili tata uvek biti tu da se uteše, nema mnogo podsticaja niti mogućnosti da sami nauče kako to da rade.

Kako pomoći detetu da se oslobodi straha?

Naravno, to ne znači povlačenje sve podrške koja prirodno dolazi od roditelja u zdravoj i doziranoj meri. Ne govorimo o tome da odjednom stavite svoje dete u njegovu mračnu spavaću sobu i kažete “Ćao!”. Cilj ona je da nežno vodite decu dok ne budu spremna da sama preuzmu uzde. Dakle, koji je najbolji način da pomognete (a da ne pomognete previše)? Pomozite svom detetu da priča o onome što ga plaši. Deca možda znaju čega se plaše, ali ne mogu uvek da iznađu reči da objasne. Postavljanje konkretnih pitanja može pomoći. Na primer, ako se dete plaši pasa, mogli biste reći: “Šta pse čini zastrašujućim?” „Da li vas je pas iznenadio ili oborio?“ “Da li se bojite određenog psa?” Kada bolje shvatite čega se vaše dete plaši, imaćete jasniju predstavu o tome kako joj pomoći da to prevaziđe. Neki uobičajeni strahovi u detinjstvu su: trenutak u kome je dete samo, mrak, pas ili druge životinje, injekcija ili odlazak lekaru, glasni zvukovi, zamišljena čudovišta – „stvar“ ispod kreveta itd.

Kada shvatite šta je strah, obavestite svoje dete da to shvatate. Kada dete kaže da je nešto strašno, postoji prilično velika šansa da mi kao odrasli ne mislimo da je to strašno, ali uvek želimo da počnemo potvrđujući njihova osećanja. Na primer, umesto „Ma daj, to nije bilo strašno!“ ili „Čega se treba plašiti?“ pokušajte: “Vau, zvuči kao da si se uplašio!” ili: „Znam da se mnoga deca brinu oko toga.“ Kada ponudite sigurnost, važno je da brzo krenete dalje. Ne želimo da se zadržavamo na pružanju utehe oko zastrašujuće stvari, jer čak i to može da ojača strah. Umesto toga, počnite da govorite o tome kako ćete zajedno raditi kako biste mu pomogli da se počne osećati hrabrije i doći do tačke u kojoj može sam da se izbori sa strahom.

Radite sa svojim detetom kako biste postavili razumne ciljeve. Na primer, ako joj obično treba da sednete u sobu sa njom dok ne zaspi, mogli biste se složiti da će do kraja nedelje pokušati da isključi svetlo i zaspi sama. Kada postavite cilj, prođite kroz korake koje ćete preduzeti da biste ga postigli i budite strpljivi. Na primer, plan može biti:

Online psiholog

Prva noć: Dogovorite se da ćete pročitati dve knjige, ugasiti svetlo, upaliti noćno svetlo i onda mirno sedeti sa detetom (bez razgovora i igre) dok ne zaspi.

Druga noć: Pročitajte jednu knjigu, zatim isključite svetlo i upalite noćno svetlo. Ostavićete vrata poluotvorena

Treća noć: Pročitajte jednu knjigu, pa upalite noćno svetlo i zatvorite vrata.

Četvrta noć: Pročitajte jednu knjigu, pa se pali svetlo i vrata se zatvaraju.

Ponudite ohrabrenje i budite strpljivi. Konačno, roditelji bi trebalo da zapamte da za promenu treba vremena, a strah je vrlo snažan osjećaj. Budite dosledni i hvalite trud deteta: “Mislim da je zaista hrabro od tebe što si ostao u svojoj sobi pola sata. Hajde da vidimo možemo li sutra produžiti!”. Neka vaše dete zna da mislite da može da se izbori sa svojim strahovima, čak i ako još nije tako siguran. „Govoriti stvari poput:„ Imaš ovo! “ ili: “Tako si hrabar!” može pomoći vašem detetu da se oseća sigurnije. Deci, posebno mlađima, možda će biti potrebno nekoliko pokušaja pre nego što se stvari zalepe, pa nemojte odustati ako vaše dete i dalje traži tu treću čašu vode ili se krije od pasa na ulici čak i nakon što ste počeli da radite na izgradnji hrabrosti .

Najposle, nisu svi strahovi isti. Pomoći deci da nauče da se suočavaju sa strahovima sa kojima se redovno suočavaju, poput straha od mraka ili straha od odlaska lekaru, od suštinskog je značaja, ali nisu svi strahovi jednaki. Strahove koji ne ometaju život deteta nije uvek potrebno prevazići. Na primer, ako dete ne voli strašne filmove, to je u redu. Možda je to zapravo dokaz njegove veštine samoprocene i samorefleksije. S druge strane, ako su strahovi vašeg deteta uporni, preterano intenzivni ili počinju ometati njen svakodnevni život, možda je vreme da potražite pomoć. Znaci da strah može biti nešto više je trenutak u kome vaše dete prečesto razmišlja o svom strahu i fiksira ga kao nešto što je neodvojivo od njegove svakodnevice. Strahovi koji ograničavaju sposobnost vašeg deteta da uživa u životu ili učestvuje u aktivnostima. Na primer, odbijanje odlaska na izlet u park jer tamo mogu biti psi. Intenzivni, specifični strahovi koji uzrokuju oštećenje psihofizičkog stanja deteta. Znaci ozbiljne anksioznosti poput napada panike, kompulsivnog ili ometajućeg ponašanja ili povlačenja iz aktivnosti, škole ili porodice jesu znak da je situacija ipak ozbiljna. Ako vam se čini da su strahovi vašeg deteta ozbiljniji, zakažite sastanak sa stručnjakom kako biste videli da li je potrebna dodatna pomoć.

Psiholozi sa našeg sajta su dostupni i možete im se obratiti. Rado će vam pomoći svojim savetima.

Zakaži online seansu kod našeg psihologa

Naši Psiholozi

Psiholog

Psiholog Tijana Stojšić

Početna Blog Psiholozi Uputstvo O nama TIJANA STOJŠIĆ ZAKAŽITE SEANSU tijanastojsic82@gmail.com Viber + 38163345659 WhatsApp + 38163345659 Facebook Instagram TIJANA STOJŠIĆ Master psiholog i psihoterapeut

Pročitaj više »
Psiholog

Psiholog Nataša Pavlović

Početna Blog Psiholozi Uputstvo O nama nataša pavlović ZAKAŽITE SEANSU natasa.pavlovic197@gmail.com Viber +381615522853 WhatsApp +381615522853 NATAŠA PAVLOVIĆ Psiholog i Savetnik Master psiholog kliničkog usmerenja. Doktorant

Pročitaj više »
Psiholog

Psiholog Vesna Petković

Početna Blog Psiholozi Uputstvo O nama Vesna Petković ZAKAŽITE SEANSU vesnapetkovic021@gmail.com Viber +381642234321 WhatsApp +381642234321 Vesna Petković Psihoterapeut pod supervizijom Master iz kliničke psihologije završila

Pročitaj više »
Psiholog

Psiholog Miodrag Pavlović

Početna Blog Psiholozi Uputstvo O nama MIODRAG PAVLOVIĆ ZAKAŽITE SEANSU miodrag.pavlovic.psi@gmail.com Viber + 381617522853 WhatsApp +381617522853 MIODRAG PAVLOVIĆ Psiholog i edukant Sistemske porodične psihoterapije i

Pročitaj više »