Nuspojava drogiranja
Zloupotreba supstanci je destruktivna na svakom nivou. Kao što znamo, zloupotreba droga i alkohola može dovesti do negativnih posledica u životu korisnika. Mogu se razviti opasne fiziološke pojave, porodice se mogu razdvojiti i raspasti, poslovi se često mogu izgubiti, a nekada se i zdravi odnosi zbog ovoga mogu završiti. Pored ovoga osoba koja ima problem sa zloupotrebom narkotika može imati i problema sa zakonom i sa krivičnim pravosudnim sistemom koji su uobičajena posledica. Takođe ne treba zanemariti ni stepen suicida, koji je čest među ljudima koji imaju problem sa bolestima zavisnosti ali i nivo mortaliteta uzrokovan predoziranjem.
U ovom tekstu proverićemo koji su to progresivni znaci i simptomi zloupotrebe droga. Poznavanje i razumevanje znakova povezanih sa zloupotrebom supstanci može biti korisno u prepoznavanju ove zavisnosti i odlučivanju o tome kada je nekome zaista potrebna pomoć.
Online psiholog
Mnogi od dole navedenih znakova su karakteristični i za drogu i za alkohol (i u izvesnoj meri za druge zavisnosti), a nadamo se da će, ako neko počne da dovodi u pitanje svoju upotrebu alkohola ili droga, doći do terapeuta pre nego što se pojave ozbiljniji problemi u njegovom životu.
1. Zavisnost, kriza i želja za upotrebom supstanci
Ljudi doživljavaju intenzivne potrebe za drogom kako se njihova zavisnost razvija. Opsednutost drogom, kupovina same supstance i predviđanje upotrebe su deo zavisnosti. Neki su naučnici ukazali na to da alkoholičari na primer, imaju više problema sa „razmišljanjem o piću“ nego problemom sa pićem, jer kako se razvijaju fiziološki nagoni za pićem, razvija se i razmišljanje o upotrebi.
Zavisnost i kriza su jaki nagoni i mnogi podlegnu njihovom privlačenju. Mnogi trezni pojedinci u ovoj fazi imaju recidiv.
2. Fizička zavisnost
Zavisnost korisnika od droga ili alkohola se razvija kako se navikavaju na stalno prisustvo i uticaj te supstance. Fiziološki i psihološki poremećaji nastaju kada droga ili supstanca više nije u njihovom sistemu.
Primer zavisnosti bi bilo uzimanje narkotika, kao što se uzima sredstvo ili lek za spavanje, svake noći. Osoba možda nije zavisna od lekova, ali se navikla da uzima lek za spavanje i bez njega možda neće moći da se odmori u potpunosti. Telo će znati da lek nije u sistemu, i bez te pomoći da izazove san, on će u najboljem slučaju biti isprekidan. Sporo smanjivanje doze leka će omogućiti telu da se prilagodi da nema leka u sistemu.
3. Tolerancija
Tokom vremena i uz produženu upotrebu, ljudi grade toleranciju na alkohol ili droge, što znači da im je potrebno više te supstance da bi postigli isti efekat, odnosno željeni efekat. Dok neko pije alkohol ili koristi drogu, telo se prilagođava promenama koje supstance proizvode i zapravo očekuje da su supstance u sistemu. Ako osoba kontinuirano koristi neku supstancu, receptori u mozgu potiskuju efekte supstanci, tako da je potrebno više lekova da bi proizveli sličan efekat.
Takođe, uz obilnu i stalnu upotrebu alkohola, jetra proizvodi više enzima za razgradnju alkohola, sprečavajući da veći deo alkohola uđe u krvotok. Osobi će trebati više alkohola da bi taj alkohola ušao u sistem i zapravo može „progurati“ proces filtriranja jetre. Nije retko da nečija konzumacija alkohola pređe sa pijenja u društvu do problematičnog alkoholizma, a zatim i do zavisnosti.
Isto važi i za drogu. Poznato je da korisnici droge prelaze sa pet kesica heroina na 30 i više kesica dnevno. Niko ne želi da bude zavisnik od droge ili alkohola, ali naša biologija i fiziologija nas navode da zahtevamo sve veće količine supstance koja izaziva zavisnost.
4. Zavisnost
Zavisnost se javlja kada ponovljena upotreba droga stimuliše lučenje seratonina u mozgu (koje funkcioniše kao začarani krug upotrebe i nagrade za upotrebu), što otežava nekome da prestane da koristi supstancu koju koristi. Kada se uzme narkotik, dopamin se oslobađa, pružajući prijatan osećaj, koji zauzvrat tera pojedinca da želi da ga ponovo koristi. Kako osoba nastavlja da koristi drogu, mozak se prilagođava tako što smanjuje sposobnost ćelija da reaguju na njih. Ovo isključuje osećaj uzbuđenja u poređenju sa onim kada je prvi put počeo da koristi taj narkotik.
U ovom trenutku se razvija tolerancija i potrebno je sve više leka da bi se postigao isti efekat. Bez stalnih i sve većih doza leka, simptomi ustezanja počinju da se razvijaju, ponekad samo nekoliko sati nakon uzimanja poslednje doze. Što više zavisnik koristi supstancu od koje je zavistan, više i želi da je koristi. Ovaj obrazac korišćenja za ublažavanje simptoma odvikavanja samo jača zavisnost. Treba napomenuti da mnogi ljudi pored zavisnosti obole i od drugih mentalnih poremećaja, pri čemu se upotreba supstanci smatra načinom za samo-lečenje ili samopoć pri pojavi simptoma tog mentalnog poremećaja. Naravno to može uzrokovati trajne posledice kod pojedinca koji ima ovakav problem.
Online psiholog
5. Simptomi krize pri odvikavanju
Neki ljudi agresivnije doživljavaju simptome odvikavanja kada ne dobiju svoju dozu ili kada pokušaju da naglo prestanu da koriste supstancu ili pokušaju da se „odviknu“ od droge. To prisustvo simptoma tokom rehabilitacija koji ukazuje na fiziološku zavisnost. U akutnoj fazi skidanja sa narkotika javljaju se fizički simptomi kao što su drhtanje, znojenje, bolovi u mišićima, poteškoće sa koncentracijom, mučnina, povraćanje, dijareja i grčevi.
Naglim odustajanjem od alkohola ili narkotika može izazvati najopasnije simptome krize, uključujući napade, moždani udar, srčani udar, halucinacije i delirium tremens (teški oblik odvikavanja od alkohola koji uključuje iznenadne i teške promene mentalnog ili nervnog sistema). U post-akutnoj fazi krize češći su emocionalni simptomi kao što su anksioznost, nemir, razdražljivost, nesanica, depresija i socijalna izolacija. Potrebno je vreme da mozak počne da se normalizuje i leči, a do dve godine kasnije osoba koja se oporavlja može da doživi buru emocija, ponekad i na dnevnoj bazi. Kao što je trebalo vremena da se mozak navikne da su droge i alkohol „normalni“ u sistemu, tako je potrebno i vreme i upornost da se mozak vrati u zdravo stanje.
6. Loše rasuđivanje
Kada je osoba zavisna od droge, često će učiniti sve da dobije više, uključujući angažovanje u rizičnom ponašanju, kao što su krađa, laganje prijatelja i porodice, učešće u nesigurnom seksu, prodaja droge i uključivanje u razne druge vrste kriminalnih aktivnosti. Kako zavisnost raste, oni upadaju u finansijske probleme, zanemaruju obaveze i postaju ozbiljno sebični.
Tokom bilo kog perioda odsustva droga, kada počnu da se pojavljuju znaci simptoma krize, zavisnik neće razmišljati sa obrazloženjem, već će se fokusirati samo na to kako mogu da nabave više lekova kako bi ublažili svoju nadolazeću bolest. Jednom kada ovo ponašanje u potrazi za drogom zavlada, osoba ne razmišlja o jelu ili spavanju i gubi svaki osećaj brige o sebi; jedina misao je kako nabaviti više droge. Zavisnost od droga može negativno uticati na svaki aspekt života korisnika.
7. Razvoj nezdravih odnosa i izolacije
Kako osoba počinje da koristi sve više i više, njen krug prijatelja se menja. Zdravi odnosi padaju u stranu, a pojavljuju se novi „prijatelji“, koji su najčešće i verovatno takođe korisnici narkotika. Ovi novi prijatelji dele zajedničko korišćenje supstanci koje, u izvesnom smislu, „normalizuju“ ponašanje korisnika.
Drugi aspekt upotrebe droga je socijalna izolacija, u kojoj zavisna osoba može prestati da komunicira sa porodicom i prijateljima. Umesto toga, njihova zavisnost prema drogi ili droga sama postaju njihov jedini „prijatelj“. Počinju da „veruju“ supstanci koja izaziva zavisnost i osećaju da se na nju mogu osloniti da bi proizveli dosledno iskustvo. Ovo zamršeno razmišljanje može odvesti zavisnu osobu u još veću izolaciju.
Put do oporavka
Zloupotreba supstanci i zavisnost predstavlja zaista mračnu stranu ljudskog posrnuća, a kada je neko već uhvaćen u zamku, situacija može izgledati beznadežno. Međutim, dok je najbolja politika da nikada ne počnete da koristite bilo koju supstancu, uz posvećenost i naporan rad, postoje putevi do izlečenja. Postoje bolnički i terapeutski programi lečenja koji mogu pomoći zavisnoj osobi da se “skine”, odnosno ostane trajno trezan. Uz redovne grupne i individualne sesije sa terapeutom, šanse za dugotrajan oporavak su dobre i velike.
Često će ponašanje zavisnika izmaći kontroli do tačke u kojoj je potreban prijem u bolnicu. U slučaju predoziranja, policija i hitna medicinska pomoć pokušavaju da ožive žrtvu narkanom (naloksonom), nadajući se da će „preokrenuti“ efekte droge.
Ako žrtva predoziranja preživi, specijalista za oporavak može doći do toga da razgovarom sa osobom uputi tu osobu na dugotrajno lečenje. Ako se osoba ne složi sa daljim lečenjem, može slobodno da napusti bolnicu nakon medicinske pomoći. Ukoliko se spasena osoba ipak odluči za lečenje, po svoj prilici, biće poslata na program detoksikacije, nakon čega sledi rehabilitacija.
Stacionarna rehabilitacija je za one osobe koji su se dugo borili sa zavisnošću ili za one koji su se možda više puta predozirali i osećaju da su konačno spremni da ostave drogu iza sebe. Ovaj program obezbeđuje bezbedno okruženje bez ometanja lečenja. Tokom procesa osobe sa problemom dobijaju lekarski nadzor danonoćno i podršku drugih takođe u oporavku. Stacionarno lečenje takođe može da obezbedi grupnu terapiju, individualnu terapiju i, u nekim ustanovama, časove vežbanja, joge i meditacije.
Veća je verovatnoća za uspeh ako osoba započne sa rezidencijalnim tretmanom u trajanju od 21 dana ili duže, u zavisnosti od individualnih potreba osobe. Stacionarne ustanove za zloupotrebu supstanci su najbolje mesto za lečenje zbog svog timskog pristupa lečenju i zbog toga što je pacijent udaljen od ljudi, mesta i stvari zbog kojih je uopšte počeo da koristi narkotike.
Drugi način je da osoba dobije terapiju drugim supstancama što podrazumeva delimični bolnički program lečenja, gde osoba dolazi u ustanovu tokom dana na grupnu terapiju, a zatim odlazi kući nakon programa. Ova vrsta lečenja je za one koji su manje izloženi riziku od recidiva nego neko ko je u rezidencijalnom programu. Omogućava im fleksibilnost da upravljaju svojim obavezama kod kuće ili u zajednici. U ovoj situaciji, iako izabrani lek može biti drugačiji, postoji zajedničko, jer svi traže međusobnu podršku u razgovoru o načinima da se izbegne recidiv.
Naš sajt vam pored tekstova o ovoj temi i o drugim bliskim temema, nudi mogućnost da zakažate online seansu. Potrebno je samo to da u rubrici sa kontaktima na našem sajtu, pronađete psihologa ili psihoterapeuta koji bi vam najviše odgovorao. Potom da zakažete vašu seansu i putem online platformi pratite istu odakle god vam to najviše odgovara. Za svaki problem postoji neko rešenje, zato hajde da to rešenje pronađemo zajedno.
Zakaži online seansu kod našeg psihologa
Naši Psiholozi
Psiholog Nataša Pavlović
Početna Blog Psiholozi Uputstvo O nama nataša pavlović ZAKAŽITE SEANSU natasa.pavlovic197@gmail.com Viber +381615522853 WhatsApp +381615522853 NATAŠA PAVLOVIĆ Psiholog i Savetnik Master psiholog kliničkog usmerenja. Doktorant
Psiholog Rebeka Popov
Početna Blog Psiholozi Uputstvo O nama Psiholog Rebeka Popov ZAKAŽITE SEANSU rebeka.popov@gmail.com Viber +381628998402 WhatsApp +381628998402 Rebeka Popov Psiholog i Savetnik Dobrodošli!Kao psiholog i REBT
Psiholog Miodrag Pavlović
Početna Blog Psiholozi Uputstvo O nama MIODRAG PAVLOVIĆ ZAKAŽITE SEANSU miodrag.pavlovic.psi@gmail.com Viber + 381617522853 WhatsApp +381617522853 MIODRAG PAVLOVIĆ Psiholog i edukant Sistemske porodične psihoterapije i
Psiholog Vesna Petković
Početna Blog Psiholozi Uputstvo O nama Vesna Petković ZAKAŽITE SEANSU vesnapetkovic021@gmail.com Viber +381642234321 WhatsApp +381642234321 Vesna Petković Psihoterapeut pod supervizijom Master iz kliničke psihologije završila