Poremećaji ishrane kod dece

Shvatanje da vaše dete ima poremećaj u ishrani može biti uznemirujuće i nesavladivo emotivno stanje. Ali zapamtite da roditelji imaju moć da pomognu svom detetu da počne da se leči – čak i ako dete još nije potpuno spremno. Edukacija o poremećaju, diskusija o njihovom iskustvu i podsticanje deteta da potraži lečenje mogu dovesti dete na put oporavka.

Online psiholog

Kako mogu da saznam da li moje dete ima poremećaj u ishrani?

Prepoznavanje toga da vaše dete zapravo ima poremećaj u ishrani može biti bolno i zastrašujuće, ali suočavanje sa poremećajem je prvi korak ka oporavku. Evo nekih znakova da se vaše dete možda muči baš sa poremećajem u ishrani.

Znakovi koji se odnose na ishranu i vežbanje uključuju razvijanje neobičnih rutina u vezi sa ishranom, kao što je želja deteta da jede u isto vreme svakog dana ili da koristi isti tanjir za svaki obrok, da jede samo, da napusti sto prerano, da ne jedu ono što ste skuvali, da često meri svoju telesnu težinu, da nosi široku odeću i kompulsivno vežba.

Znaci koji se odnose na fizičko zdravlje uključuju brz gubitak ili povećanje telesne težine, iscrpljenost, vrtoglavicu, nesvesticu, stomačne probleme, oštećene zube, proređenu kosu i neobjašnjivi osećaj hladnoće.

Znakovi koji se odnose na mentalno zdravlje uključuju pogrešne fiksacije o težini ili pogrešne slike o telu, osećaj stresa, anksioznosti ili osećaj sramote zbog jela i problema sa niskim samopoštovanjem, izolacijom i depresijom.

Kako mogu da sprečim da dete razvije poremećaj u ishrani?

Ništa ne može definitivno sprečiti poremećaj u ishrani – te stvari su ponekad potpuno van kontrole roditelja. Ali negovanje pozitivne atmosfere prihvatanja oko imidža sopstvenog tela mogu pomoći vašem detetu da napreduje.

Roditelji to mogu učiniti tako što će naglasiti da samopoštovanje proizilazi iz ličnosti, a ne izgleda, i da ljudi sa različitim tipovima tela mogu biti jaki i srećni takođe. Roditelji mogu da izbegnu da izražavaju redovnu zabrinutost zbog sopstvenog tela, težine ili izbora hrane ( npr. izbegavajte one stvari poput „Ne mogu da verujem da sam ugojio dva kilograma. Izgledam užasno!“). Takođe treba da izbegavaju da komentarišu težinu ili telo svog deteta.

Pored toga, roditelji mogu da nastoje da razviju otvoren, komunikativan odnos, tako da ako se njihovo dete suoči sa izazovima kao što su maltretiranje ili anksioznost, roditelji mogu da saslušaju dete i da zajedno rešavaju te izazove na zdrav način.

Da li roditelji izazivaju poremećaje u ishrani?

Roditelji ne treba da krive sebe za razvoj poremećaja u ishrani kod deteta. Dok istraživači još ne znaju zašto neki ljudi razvijaju poremećaje u ishrani, znamo da takvi poremećaji imaju snažnu biološku komponentu i da društveni faktori i faktori životne sredine doprinose pogoršanoj slici.

Ono što je pod nadleštvom roditelja je sposobnost da se modelira zdravo ponašanje u ishrani i zdrav način razmišljanja o slici tela koje dete ima. (Iako ima dosta roditelja koji to rade i čija deca i dalje imaju poremećaj). U slučaju da se pojavi poremećaj, roditelji igraju ključnu ulogu u lečenju i oporavku svog deteta. Ponavljamo ne smete kriviti sebe, jer niste vi krivi na to mogu uticati i drugi faktori.

Koji je najraniji period odrastanja u kojem se poremećaj u ishrani javlja?

Deca od 5 godina mogu razviti poremećaj u ishrani. U stvari, istraživanja sugerišu da se anoreksija pojavljuje u mlađem uzrastu i da se stanje povećalo među decom između 8 i 12 godina tokom protekle decenije.

Ipak, srednja starost kada se razvijaju anoreksija i bulimija je 18 godina, a srednja starost kada se razvije poremećaj prejedanja je 21 godina, prema Nacionalnom institutu za mentalno zdravlje. Mediji i pop kultura u ovom slučaju mogu odigrati veliku ulogu, upravo usađivajući deci sliku o tome kako telo treba da izgleda. Njihova uloga naravno nije presudna, ali može doprineti razvoju poremećaja kod nekih osoba.

Online psiholog

Kako da se pripremim za razgovor o poremećaju u ishrani mog deteta?

Pre nego što započnete razgovor, može biti od pomoći da temeljno istražite stanje, kao i da pročitate izveštaje onih koji se oporavljaju. Na ovaj način roditelji mogu bolje da razumeju i da se bolje saosećaju sa iskustvom svog deteta.

Vredno je prepoznati da deca sa poremećajem u ishrani mogu poricati da imaju problem. Ovo se dešava iz mnogo razloga—deca se mogu boriti sa stidom i anksioznošću zbog poremećaja, mogu osećati veliki pritisak bez mogućnosti da se suoče sa njim, a mlađa deca ga možda i sama ne razumeju u potpunosti. Čak i ako je to slučaj, važno je da počnete zajedno da razgovarate o poremećaju i da se suočite sa njim.

Druga linija razmišljanja koju dete može imati je „Nisam dovoljno bolesna da bih ozdravila“, u kojoj dete prepoznaje problem, ali ne veruje da je dovoljno ozbiljan da bi zaslužio rešavanje. Možda veruju da je tretman preskup, plaše se šta bi mogli da izgube, ne mogu da zamisle život bez svog posebnog odnosa prema hrani ili doživljavaju oporavak kao samozadovoljstvo. Kao odgovor, roditelji mogu podstaći male promene i dati perspektivu o tome šta detetu nedostaje u njegovom trenutnom stanju.

Kako da razgovaram sa svojim detetom o poremećaju u ishrani?

Pristupite temi tako što ćete nežno izraziti da ste zabrinuti za njih. Budite direktni i konkretni u vezi sa onim što ste primetili. Zatim postavite pitanja o njihovoj percepciji i iskustvu i pažljivo ih saslušajte. Budite otvoreni za istraživanje bilo koje teme koja se pojavi, od maltretiranja u školi do osećanja intenzivne anksioznosti.

Održavajte miran ton tokom razgovora, čak i ako imate unutrašnje probleme, tako da se vaše dete oseća manje napeto. Bilo u prvom razgovoru ili kasnijem, razgovarajte o konkretnim koracima za početak lečenja.

Kako da ohrabrim svoje dete da prihvati lečenje?

Suočavanje sa poremećajem i traženje lečenja će verovatno zahtevati mnogo razgovora. U ovim razgovorima, roditelji bi trebalo da budu konkretni o sledećem koraku, kao što je pronalaženje terapeuta ili procena od strane specijaliste za poremećaje u ishrani.

Ostanite uključeni u tretman deteta, kao što je prisustvo na sastancima. Ovo može omogućiti roditeljima da podrže svoje dete u lečenju. Nemojte se obeshrabriti ako vam se čini da prvi terapeut ili klinika ne rade na ovakvim slučajevima – pronalaženje efikasnog plana lečenja može potrajati.

Može doći i do toga da roditelj mora da povuče čvrstu granicu. Oni mogu odlučiti da je lečenje prioritetnije od fakulteta, novog mobilnog telefona i mnogih drugih stvari u tom trenutku. Roditelji moraju podvući crtu i shvatiti šta je najbitnije, a potom i svoje dete uveriti u ispravnost odluka koje slede. Iako ovo može biti duboko uznemirujuće, to je zbog bezbednosti deteta i ponekad postaje poslednja kap koja ih primorava da se pozabave poremećajem. Ovakvi poremećaji nisu blagi i nisu za šalu i prepuštanje vremenu da učini svoje, svaki trenutak je važan, upravo zato što posledice ovog poremećaja mogu biti fatalne.

Gore navedene smernice koje smo ostavili u tekstu se odnose na decu kojoj je potrebna pomoć, ali nisu u neposrednoj opasnosti. Ako ste zabrinuti za bezbednost svog deteta i pomoć vam treba hitno, idite u bolnicu ili pozovite hitnu pomoć.

Kako da pronađem centar za lečenje ili terapeuta?

Preporuke lekara ili prijatelja mogu biti od velike pomoći u procesu traženja adekvatnog terapeuta za ovaj problem. Roditelji će želeti da prethodno istraže kliniku ili terapeuta koji će pomagati njihovom detetu. Zato to možete obaviti kroz razgovor sa terapeutom ili zaposlenima u klinici, postavljajući im pitanja o akreditivima, iskustvu, prošlim ishodima pacijenata, strategijama lečenja, kako se meri napredak i planovima osiguranja i opcijama plaćanja.

Putem našeg sajta takođe možete dobiti konkretne savete, kako kroz tekstove koji se redovno postavljaju na sajtu tako i putem naših online psihologa. Na našem sajtu možete pronaći kontakte psihologa i stručnjaka koji vam mogu pomoći da nađete rešenje za vaš problem. Potrebno je samo to da pronađete psihologa, odaberete željenog psihologa ili psihoterapeuta i zakažete seansu. Sve seanse sa našim psiholozima obavljaju se putem online platformi, koje vama i njima najviše odgovaraju u tom trenutku.

Kako da podržim svoje dete u oporavku?

Oporavak od poremećaja u ishrani je kontinuiran proces, sa zaokretima na putu.

Roditelji bi trebalo da shvate da će se deca, pored napredovanja, verovatno boriti i sa zastojima ili recidivima.
Roditelji mogu da podstaknu svoje dete da se pridržava plana lečenja ili rasporeda obroka i nastavi da razvija veštine suočavanja. Takođe mogu podsetiti dete na njegove veće životne ciljeve, kao što je povratak u školu ako su uzeli slobodno vreme.

Podrška detetu kroz poremećaj u ishrani zahteva vreme i energiju, jer to nije izolovan incident već kontinuirani proces. Zbog toga je važno odvojiti vreme za brigu o sebi, pronalaženjem načina da se oslobodite stresa i povežete svoje emocije sa voljenom osobom ili terapeutom. Održavanje centralnih stubova sopstvenog života je važno, kako za vas, tako i za to da možete biti tu za svoje dete.

Zakaži online seansu kod našeg psihologa

Naši Psiholozi

Psiholog

Psiholog Vesna Petković

Početna Blog Psiholozi Uputstvo O nama Vesna Petković ZAKAŽITE SEANSU vesnapetkovic021@gmail.com Viber +381642234321 WhatsApp +381642234321 Vesna Petković Psihoterapeut pod supervizijom Master iz kliničke psihologije završila

Pročitaj više »
Psiholog

Psiholog Tijana Stojšić

Početna Blog Psiholozi Uputstvo O nama TIJANA STOJŠIĆ ZAKAŽITE SEANSU tijanastojsic82@gmail.com Viber + 38163345659 WhatsApp + 38163345659 Facebook Instagram TIJANA STOJŠIĆ Master psiholog i psihoterapeut

Pročitaj više »
Psiholog

Psiholog Miodrag Pavlović

Početna Blog Psiholozi Uputstvo O nama MIODRAG PAVLOVIĆ ZAKAŽITE SEANSU miodrag.pavlovic.psi@gmail.com Viber + 381617522853 WhatsApp +381617522853 MIODRAG PAVLOVIĆ Psiholog i edukant Sistemske porodične psihoterapije i

Pročitaj više »
Psiholog

Psiholog Nataša Pavlović

Početna Blog Psiholozi Uputstvo O nama nataša pavlović ZAKAŽITE SEANSU natasa.pavlovic197@gmail.com Viber +381615522853 WhatsApp +381615522853 NATAŠA PAVLOVIĆ Psiholog i Savetnik Master psiholog kliničkog usmerenja. Doktorant

Pročitaj više »