Vaspitanje dece – kako vaspitati dete od godinu dana?

Vaspitavanje dece je ono što manje više počinje sa prvim danima života vašeg novorođenčeta. Međutim ne možete detetu od godinu dana objašnjavati apstraktne fenomene. Zato će ovaj članak za razliku od sledećih koji će se baviti vaspitavanjem – više posmatrati ovaj uzrast iz fiziološkog, kognitivnog i intelektualnog razvoja deteta. Kroz aspekte razvoja potrudićemo se da damo savete i smernice, šta bi bilo najpodesnije u vaspitanju. Međutim o klasičnom vaspitanju kako ga i vi razumevate, može se govoriti tek u kasnijoj fazi detinjstva.

Tokom detinjstva, jednogodišnja i dvogodišnja deca pokazuju niz novih veština i osobina ličnosti i počinju da se razvijaju tako što daju svoje prve znake nezavisnosti, čak i dok ostaju blizu svojih roditelja ili staratelja. Od njih se takođe može očekivati da će biti besna kada te ponude budu odbijene.

Online psiholog

Koje su ključne prekretnice u razvoju mališana?

Većina dece u ovom periodu napravi prve korake, pre nego što se uhvati u koštac sa stepenicama i počne da trči. Počinju da se saami skidaju, da sami jedu uz pribor i piju iz šoljice, da bacaju loptu (ili šta god im je pri ruci), crtaju prave linije, isprekidane linije i krugove svuda po kući ali ponekad i po papiru.

Prema Centrima za kontrolu i prevenciju bolesti i Američkoj akademiji za pedijatriju, od jednogodišnjaka i dvogodišnjaka se takođe može očekivati da pokažu većinu sledećih društvenih i kognitivnih veština, iako se svako dete razvija drugačije i može da postigne neke prekretnice ranije ili kasnije od drugih i još uvek se smatra da doživljava zdrav razvoj:

Društveni razvoj:

  • Daje svoje ili druge stvari drugima kroz formu igre i igranja sa nekim.
  • Pokazuje bes.
  • Pokazuje strah od stranaca.
  • Pokazuje ljubav prema poznatim ljudima.
  • Uključi se u igru pretvaranja, kao da hranite lutku.
  • Drži se negovatelja u novim situacijama.
  • Upire prstom da pokaže stvari drugima.
  • Istražuje samo, ali sa roditeljima ili starateljima na vidiku.
  • Kopira i imitira druge.
  • Pokazuje uzbuđenost kada ste u blizini druge dece.
  • Izražava prkos, na primer kada im se kaže da ne rade nešto.
  • Igraju se uglavnom sami čak i pored druge dece, ali počinju da uključuju druge u igru poput jurnjave.

Kognitivni razvoj i veštine komunikacije:

  • Ukazuje na sebe da bi privuklo pažnju i pokazalo nekome šta želi.
  • Izgovori nekoliko pojedinačnih reči, uključujući „ne“, i, na kraju, formira rečenice od dve do četiri reči.
  • Shvata svrhu uobičajenih predmeta kao što su telefoni, četke i kašike.
  • Pokazuje sposobnost da pokaže na određene delove tela.
  • Škrabaju sami.
  • Prati verbalne zahteve u jednom koraku bez ikakvih pokreta („sedi“) i, na kraju, komande u dva koraka.
  • Pokazuje na stvari ili na slike kada su imenovane, uključujući i u knjigama, i počinje samo da ih imenuje.
  • Prepoznaje imena poznatih ljudi.
  • Ponavlja reči koje je čulo u razgovoru.
  • Pronalazi stvari čak i kada su skrivene ispod dva ili tri pokrivača.
  • Počinje da sortira i razumeva oblike i boje.
  • Dopunjava poznate rečenice i rime.
  • Igra jednostavne zamišljene ili izmaštane igre.
  • Izgradi kule od 4 ili više blokova kocki kada se igra sa njima.
  • Počnje da favorizujete dominantnu stranu u porodici.

Koji su znaci zabrinutosti za razvoj tokom detinjstva?

Ako dete u kasnom detinjstvu ne hoda mirno, ne kopira druge, ne prati jednostavna uputstva ili ne izgovara nove reči, odnosno ograničeno je na manje od 6 reči. Kada ne pokazuje sposobnost da pokaže na poznate predmete i ljude, ne primećuje kada staratelj ode ili se vrati, ili izgubi veštine koje su nekada imali, roditelj ili staratelj treba da zakažu razvojni skrining kod svog pedijatra.

Online psiholog

Kako roditelji mogu da promovišu empatiju kod mališana?

Empatija podrazumeva razumevanje šta druga osoba možda oseća, a zatim osećanje ili zamišljanje slične emocije. Istraživanja sugerišu da deca sa oko 18 meseci jasno pokazuju empatiju, često preduzimajući mere da pomognu odrasloj osobi koja izgleda da se bori sa nekim problemskim zadatkom ili da teši roditelja ili staratelja koji izgleda tužno ili uznemireno. Za decu koja mogu biti veoma osetljiva, preuzimanje tuđih emocija može biti lako, čak i ako je ponekad teško podnošljivo; za drugu decu, pokazuju istraživanja, roditelji koji govore o emocijama, otvoreno i često, mogu im pomoći da razviju viši nivo empatije – zajedno sa, naravno, modeliranjem empatije kod kuće.

Mogu li mališani da dele?

Da, čak i ako je teže kada su umorni ili preopterećeni. Istraživanja pokazuju da će deca, pre nego što napune 2 godine, svoju hranu deliti sa drugima, čak i sa strancem — pa čak i ako su i sama gladna. Evolucioni psiholozi veruju da je „altruistički transfer hrane“ ključno ponašanje koje odvaja ljude od drugih primata, ono koje podstiče grupnu koheziju i, u širem smislu, uspeh zajednice i vrste.

Kako mališani rešavaju konflikte?

Detinjstvo je često prepoznato kao zahtevan period u roditeljstvu, jer se deca često bore da upravljaju svojim emocijama i ponašanjem u ovom uzrastu. Ali to je takođe faza kada deca počinju da se igraju sa drugom decom iz svoje okoline, a nedavna istraživanja su pokazala da, suprotno njihovoj reputaciji, mališani poštuju i favorizuju fer plej. Gledajući scene u toku jednog istraživanja u kojima je jedna lutka pobedila u sukobu zato što joj se druga lutka sklonila sa puta ili joj se na neki drugi način priklonila, mališani su izjavili da im se više dopala lutka koja je pobedila. Ali kada je pobednička lutka okončala sukob gurajući drugu lutku s puta, mališanima se pobednik nije više dopadao.

Mogu li mališani pomoći oko kuće?

Svakako mogu da pokušaju, a ako pokažu interesovanje, roditelji treba da im dozvole (u razumnom obliku). Veliki broj istraživanja pokazuje da će skoro sva mala deca koja gledaju roditelja ili staratelja kako obavljaju kućne poslove činiti gestove da im pomognu ili ih kopiraju.

Ova želja da se pomogne, veruju istraživači, je skoro univerzalna, ali mnogi roditelji to greškom ne dozvoljavaju, često zato što veruju da mališan može biti povređen, može stvoriti više posla za odrasle ili samo usporiti stvari. A kada roditelji zamole mališane da pomognu, oni ih često regrutuju uz obećanje nagrade, potiskujući njihov instinkt da se uključe samo da bi bili od pomoći.

Zašto se mališani plaše?

Mnogi istraživači veruju da strah nije urođen ljudima (strah od stvorenja poput pauka i zmija može biti izuzetak), već se umesto toga uči, obično u kasnom detinjstvu i ranom detinjstvu. Za većinu dece, njihov prvi strah je strah od stranaca, strah od čudnih mesta ili strah od odlaska roditelja ili staratelja. Neki strahovi su uslovljeni – da ih neko ne napadne, da neko nije agresivan prema njima ili preterano entuzijastičan. Deca se mogu uplašiti čak i psa koji je raspoložen za igru, ne zato što je strašan već zato što se ponaša nepredvidljivo i može ih povrediti. Drugi strahovi se uče primerom, kao što je gledanje strahovite reakcije roditelja na povredu ili krv.

Koliko reči deca treba da čuju?

Istraživanja su dugo sugerisala da se značajne razlike u konačnom akademskom uspehu pojavljuju između dece koja čuju više reči u svojim domovima u mladosti i one koja ne čuju. Novija istraživanja otkrivaju da razlike mogu biti ogromne: neki odrasli koriste samo 400 reči u periodu od 90 minuta sa detetom, dok drugi koriste čak 9.000. Ali još jedna ključna razlika proizašla je iz ovih studija: važnost raznolikosti reči koje dete čuje. Činilo se da su deca čiji su roditelji ili staratelji koristili širi spektar reči, uključujući teške reči, pa čak i besmislice, kasnije imala akademsku prednost, čak i ako nisu čula najveći broj reči.

Da li roditelj može otkriti disleksiju kod malog deteta?

Disleksija, koja uključuje poteškoće sa tačnim prepoznavanjem reči, kao i loše dekodiranje i pravopis, pogađa 10-15 odsto dece. Efikasna intervencija i instrukcije mogu pomoći deci sa disleksijom da se snađu i budu uspešni u školi, ali rano otkrivanje je veoma korisno i mnogi znaci imaju tendenciju da se pojave u detinjstvu. Roditelji bi trebalo da budu svesni borbe sa veštinama fonološke svesti deteta – drugim rečima, ako dete ne uspe da poveže imena slova sa odgovarajućim glasovima, ili ima problema sa mešanjem zvukova u većini reči, prepoznavanjem rime ili izgovaranjem uobičajenih reči, to znači da možda imaju problem.

Pozivamo vas da istražite još neke tekstove na našem sajtu koji se bave vaspitavanjem dece u različitm uzrastima. Ovo vam može pomoći da usavršite vaše roditeljske i vaspitne veštine. Takođe ukoliko vam je potrebno, možete kontaktirati naše psihologe putem online platformi koje sadrže opciju video poziva. Online seanse u ovom slučaju mogu služiti, kao neka vrsta savetovališta kako da praktičnije i što bolje utičete na svoje dete i vaspitate ga na odgovarajući način.

Zakaži online seansu kod našeg psihologa

Naši Psiholozi

Psiholog

Psiholog Miodrag Pavlović

Početna Blog Psiholozi Uputstvo O nama MIODRAG PAVLOVIĆ ZAKAŽITE SEANSU miodrag.pavlovic.psi@gmail.com Viber + 381617522853 WhatsApp +381617522853 MIODRAG PAVLOVIĆ Psiholog i edukant Sistemske porodične psihoterapije i

Pročitaj više »
Psiholog

Psiholog Vesna Petković

Početna Blog Psiholozi Uputstvo O nama Vesna Petković ZAKAŽITE SEANSU vesnapetkovic021@gmail.com Viber +381642234321 WhatsApp +381642234321 Vesna Petković Psihoterapeut pod supervizijom Master iz kliničke psihologije završila

Pročitaj više »
Psiholog

Psiholog Tijana Stojšić

Početna Blog Psiholozi Uputstvo O nama TIJANA STOJŠIĆ ZAKAŽITE SEANSU tijanastojsic82@gmail.com Viber + 38163345659 WhatsApp + 38163345659 Facebook Instagram TIJANA STOJŠIĆ Master psiholog i psihoterapeut

Pročitaj više »
Psiholog

Psiholog Nataša Pavlović

Početna Blog Psiholozi Uputstvo O nama nataša pavlović ZAKAŽITE SEANSU natasa.pavlovic197@gmail.com Viber +381615522853 WhatsApp +381615522853 NATAŠA PAVLOVIĆ Psiholog i Savetnik Master psiholog kliničkog usmerenja. Doktorant

Pročitaj više »