Zavisnost od igrica kod dece – Da li dete može biti zavisno od igranja igrica – Gejming poremećaj

Poremećaj u igranju video igrica, koji se ponekad naziva i “zavisnost od video igara”, obrazac je ponašanja u igranju video igara-koje uključuje igranje online igrica ili ofline video igrica -koje je teško kontrolisati i nastavlja se nesmanjeno uprkos ozbiljnim negativnim posledicama u drugim oblastima života.

Debata o zavisnosti od video igara

Stručnjaci raspravljaju o tome da li ozbiljno problematično igranje zaista predstavlja „zavisnost“ u istom smislu kao i zavisnost od droga i alkohola. Stoga je poremećeno ponašanje u preteranom igranju igrica nedavno dobilo i zvanično priznanje Svetske zdravstvene organizacije (SZO) kao stanje mentalnog zdravlja, koje je „gejming poremećaj “ uvrstilo u 11. izdanje svoje Međunarodne klasifikacije bolesti (ICD-11). Prema tom vodiču, poremećaj igara obeležen je „oslabljenom kontrolom“ nad igranjem igara, što dovodi do toga da ono ima prioritet nad drugim interesovanjima i aktivnostima. Ovo ponašanje u igranju igara postaje kritično kada dovodi do značajnijih oštećenja u oblastima kao što su lični odnosi, škola ili posao.

Online psiholog

Iako poremećaj igara nije zvanično uključen u Dijagnostički i statistički priručnik o mentalnim poremećajima, koji se u SAD-u široko koristi za dijagnostiku ponašanja u metnalnom zdravlju, najnovija verzija priručnika-DSM-5-upućuje na poremećaj internet igara kao uslov za dalje proučavanje .

Među probnim kriterijumima za takav poremećaj su simptomi ustezanja, kao što su razdražljivost ili tuga, kada igre na Internetu prestanu; mala tolerancija ili sve veća potreba za igranjem igara; laž kada je u pitanju vreme nečijeg igranja; i neuspeli pokušaji da se kontroliše igranje igrica.

Koje su kritike stručnjaka na dijagnostifikovanje ovog poremećaja?

Stručnjaci su kritični prema postavljanju dijagnoze poremećaja igara iz nekoliko razloga. Jedan je strah od patologizacije normalnog ljudskog ponašanja, koji bi pružaoci lečenja potencijalno mogli da iskoriste radi zarade; neki tvrde da predloženi simptomi poremećaja igranja online igara mogu odražavati strast prema hobiju i da se u tome ne treba sagledavati kliničko stanje.

Neki tvrde da nema dovoljno jakih dokaza da je reč o zavisnosti od igara i njenih uviđajnih kriterijuma. Zavisnost može odražavati temeljna psihološka stanja koja će verovatno imati problematični igrači, što ukazuje na to da gejming poremećaj nije diskretno stanje.

Da li je gejming poremećaj isto što i zavisnost od igara?

Kolokvijalno, ljudi imaju tendenciju da naizmenično koriste termin gejming poremećaj i zavisnost od igara. Ali neki istraživači veruju da kriterijumi i termini koji se postavljaju za dijagnostikovanje poremećaja igara ne obuhvataju u potpunosti prirodu zavisnosti.

Da li industrija video igara sagledava igre kao nešto što može izazvati zavisnost?

I industrija igara i sami igrači usprotivili su se raspravama o gejming poremećaju, ukazujući na nedostatak definitivnih dokaza, rizik od pogrešne dijagnoze i prednosti koje neki imaju od igara. Industrija je ispravna u isticanju debata o zavisnostima u ponašanju, mada ih može voditi i iz ličnog interesa.

Kako se uopšteno gleda na zavisničko ponašanje?

Zavisnosti su istorijski definisane supstancama koje dovode do destruktivnog ponašanja u potrazi za sledećim rešenjem. Međutim, kako se tehnologija poboljšavala, zajedno sa sve većim dokazima, ukazuju na to da su bihevioralne zavisnosti više poput zavisnosti od supstanci nego što se u početku verovalo; zavisnost se ne nalazi u svojstvima supstance, već u interakciji između tih svojstava i osetljivosti osobe na zavisnost. Veliki broj ponašanja može izazvati stanje nalik na zavisnost u kojem naučnici raspravljaju gde povući granicu između mehanizma suočavanja, simptoma drugog poremećaja i zavisnosti.

Online psiholog

Kada je igranje igrica problem mentalnog zdravlja?

Online i ofline igre mogu imati društvene i rekreativne koristi, a većina ljudi koji ih igraju neće pokazati klinički problematičnu upotrebu. Vrsta gejmerskog ponašanja koja se tiče stručnjaka za mentalno zdravlje uključuje produženu ili ponavljajuću naviku, odnosno problematično postaje onda kada neko zbog igranja igrica u potpunosti zanemaruje sve svoje obaveze.

Strastveno igranje igrica ili čak produženi napad intenzivnog igranja ne ukazuje na poremećaj ili zavisnost ako ne remeti život osobe. Međutim pojedini ističu da pojedine online igrice, zaista stvaraju zavisnost u određenom smislu.

Pošto se gejmerski poremećaj definiše i meri na različite načine, procene njihove prevalencije uveliko variraju. Stručnjaci, koji su dijagnostifikovali gejmerski poremećaj, naglasili su da oni koji bi se mogli klasifikovati kao takvi čine mali deo igrača ukupno. Prema DSM-5, izgleda da se neuredno igranje online igara najviše pojavljuje među adolescentima muškog pola.

Koji su znakovi zavisnosti od video igara?

Prema dijagnozi poremećaja igara u ICD-11, znaci uključuju:

  • Nemogućnost kontrole igaranja, kao što je nemogućnost zaustavljanja.
  • Davanje prioriteta igrama nad drugim interesima i aktivnostima.
  • Nastavak igre uprkos negativnim posledicama, poput gubitka posla.

Prema DSM-5 predloženim kriterijumima za potencijalni poremećaj igranja na Internetu, znaci uključuju:

  • Zaokupljenost igrama.
  • Simptomi povlačenja kada ne možete da igrate video igre, kao što su razdražljivost ili anksioznost.
  • Mala tolerancija prema igranju igrica – potreba za igranjem više igara odjednom.
  • Nemogućnost kontrole nad igranjem igrica.
  • Gubitak interesovanja za druge aktivnosti.
  • Preterano igranje uprkos negativnim posledicama lično ili profesionalno.
  • Obmane ili laganje sebe o svojim igračkim navikama.
  • Igranje igara kao izbegavanje negativnih emocija.
  • Ugrožavanje ili gubitak veze, posla ili druge prilike zbog igranja igara.

Koliko je česta zavisnost od video igara?

Jedna velika studija zaključila je da 1,4 posto video igara može izazvati zavisnost. Druge studije, sprovedene u različitim delovima sveta, sa različitim starosnim grupama i kriterijumima procene, otkrile su prevalencu zavisnosti među igračima u rasponu od 0,6 do 6 procenata. U svim ovim studijama jasno je da velika većina video igara ne izaziva zavisnost.

Koji faktori mogu doprineti zavisnosti od video igara?

Brojni faktori rizika povezani su sa zavisnošću od video igara. Čini se da su muški adolescenti posebno skloni problematičnom igranju igara. Istraživači su povezali prekomerno igranje sa osobinama kao što su impulsivnost, veće prihvatanje nasilja i niže društvene veštine. Srodne dijagnoze mentalnog zdravlja uključuju ADHD, depresiju i anksioznost. Motivacija je takođe važna; Čini se da je manja verovatnoća da će ljudi koji se igraju radi zabave ili radi društvenosti postati zaraženi igranjem pojedinih igrica od ljudi koji se igraju zbog statusa ili bega od svojih problema.

Kako video igre utiču na mozak?

Putevi dopamina postaju aktivni kada ljudi igraju video igre, iako se isti putevi aktiviraju većinom ugodnih aktivnosti. Istraživanja sugerišu da video igre mogu podići dopamin na dvostruko veći nivo odmora, dok droge poput heroina, kokaina i amfetamina podižu dopamin otprilike 10 puta više.

Video igre aktiviraju regione mozga uključene u zadatak. Istraživanja sugerišu, na primer, da igre koje uključuju oštrinu vida i pažnju aktiviraju delove mozga koji su u osnovi oštrine vida i pažnje. Igre koje uključuju prostornu memoriju aktiviraju delove mozga uključene u prostornu memoriju. Igranje ne samo da aktivira mnoga područja mozga, već može vremenom dovesti i do rasta u nekim od tih područja.

Kako se leči zavisnost od video igara?

Kognitivna bihevioralna terapija (CBT) može smanjiti problematična ponašanja, poput kompulsivne upotrebe video igara, pomažući ljudima da identifikuju šablon sa kojim gledaju na svet i da razviju zdrave načine za nošenje i prilagođavanje sa problemom. Različiti oblici terapije i lekovi mogu tretirati izazove mentalnog zdravlja koji često prate zavisnička ponašanja, poput depresije i anksioznosti. Stacionarni centri za lečenje i programi grupne terapije takođe mogu biti dragoceni u određenim slučajevima.

Deca i video igre

Oko 90 posto adolescenata prijavljuje da igra neku vrstu video igara, prema istraživanju Pev Research Centra iz 2018. S obzirom na to koliko vremena deca i tinejdžeri provode igrajući se, prirodno je da se roditelji pitaju kako video igre utiču na njihovu decu, da li treba da primene pravila oko vremena provedenog ispred ekrana i da li bi trebalo da budu zabrinuti za mentalno zdravlje svoje dece. Roditeljima može biti posebno teško da znaju kako da postupe jer se čitav društveni život dece može odvijati kroz igre. Utvrđivanje zašto dete igra video igre često je prvi korak u razumevanju kako ograničiti upotrebu video igara i pomoći u negovanju ravnoteže u životima dece.

Da li je moje dete zavisno od video igara?

Zavisnost od igara uključuje nedostatak kontrole uprkos štetnim posledicama – ako se vaše dete može odvojiti od igre da se pridruži porodici na večeri, na primer, i pokaže interesovanje za druge aktivnosti, poput sporta ili druženja, dete nema zavisnost. Deca mogu biti privučena video igrama jer zadovoljavaju psihološke potrebe, poput kompetencije, autonomije i povezanosti sa drugima, koje je ponekad teško pronaći na drugim mestima.

Šta video igre čini tako privlačnim za decu?

Video igre su često namerno dizajnirane da iskoriste pažnju i angažovanje korisnika, na primer kroz obrasce nagrada koje korisnici dobijaju. Ali igranje ima i druge kvalitete koje ga čine privlačnim, posebno za decu. Korisnici stvaraju avatare pomoću kojih mogu ostati anonimni dok izražavaju svoje jedinstvene osobine i kvalitete. Prijateljstva i zajednice stvaraju se oko igara. Video igre takođe pružaju pozitivna osećanja zbog postizanja ciljeva i rešavanja problema.

Kako mogu smanjiti vreme koje moje dete provodi igrajući video igre?

Roditelji često izražavaju zabrinutost da njihova deca neće napustiti igranje pojedinih igrica. Roditelji koji žele da ograniče preterano igranje mogu postaviti ograničenja za vreme svog deteta koja naglašavaju ravnotežu aktivnosti poput sna i školskih zadataka. Roditelji mogu tražiti od dece da utišaju obaveštenja o njihovim igrama kako bi bilo manje iskušenja. Takođe može biti dragoceno pokušati se igrati sa detetom kako biste bolje razumeli njegovo interesovanje i pružiti pozitivno pojačanje kada deca učine nešto dobro, jer pohvala ponekad menja ponašanje kada to ne čini prekor. Pomaganje deci da razviju veštine za snalaženje u stresu, društvenim situacijama i drugim izazovima je takođe važno.

Društveni život mog deteta odvija se putem video igara. Kako da se snađem u tome?

Iako deca mogu biti fizički izolovana dok igraju video igre, često provode vreme sa prijateljima – video igre mogu biti izuzetno društvene. I istraživanja pokazuju da se komunikacija tokom igara ne odnosi samo na zadatak koji se postavlja, već i na društvene i emocionalne teme.

Činjenica da igre mogu pokrenuti čitav društveni život deteta stavlja roditelje u zastoj. Iako je zdravo balansirati vreme provedeno online i van njega, društvene potrebe koje deca zadovoljavaju kroz igre ponekad mogu prevagnuti nad odlukom da ih se zaustavlja u tome.

Kako da nateram svoje dete da prestane da igra video igre?

Kada deca imaju problema sa balansiranjem igranja video igara sa ostatkom svog života, važno je razumeti zašto se igraju. (Ovo važi za bilo koje stanje mentalnog zdravlja.) Većina dece igra video igre da bi se jednostavno zabavila – igre su izazovne, takmičarske, istraživačke i društvene. Ali ponekad se dete može igrati iz drugih razloga, kao što su depresija, usamljenost, socijalna anksioznost i ADHD. Razumevanje osećanja i iskustava koja pokreću dete da igra video igre ključno je za pomaganje u ravnoteži ili prestanak igranja video igara.

Da li nasilne video igre dovode do agresije?

Eksplicitna i nasilna priroda nekih video igara navela je mnoge roditelje (i druge) na pitanje da li ove igre utiču na agresiju u stvarnom svetu. Analize nasilnog kriminala i upotrebe video nasilnih igara ne nalaze dokaze da povećana prodaja nasilnih video igara dovodi do povećanja nasilnih zločina. Zapravo, neki dokazi ukazuju na to da se, kako se sve više mladih igra video igricama, smanjuje i stopa nasilja među mladima.

Na individualnoj osnovi, međutim, nasilne video igre mogu biti zastrašujuće i neprikladne za neku decu. Razumevanje potreba svakog deteta i kreiranje plana sa pravilima upotrebe medija i vremena pred ekranom može biti zdrav način za porodice da pristupe video igrama.

Zakaži online seansu kod našeg psihologa

Naši Psiholozi

Psiholog

Psiholog Tijana Stojšić

Početna Blog Psiholozi Uputstvo O nama TIJANA STOJŠIĆ ZAKAŽITE SEANSU tijanastojsic82@gmail.com Viber + 38163345659 WhatsApp + 38163345659 Facebook Instagram TIJANA STOJŠIĆ Master psiholog i psihoterapeut

Pročitaj više »
Psiholog

Psiholog Vesna Petković

Početna Blog Psiholozi Uputstvo O nama Vesna Petković ZAKAŽITE SEANSU vesnapetkovic021@gmail.com Viber +381642234321 WhatsApp +381642234321 Vesna Petković Psihoterapeut pod supervizijom Master iz kliničke psihologije završila

Pročitaj više »
Psiholog

Psiholog Nataša Pavlović

Početna Blog Psiholozi Uputstvo O nama nataša pavlović ZAKAŽITE SEANSU natasa.pavlovic197@gmail.com Viber +381615522853 WhatsApp +381615522853 NATAŠA PAVLOVIĆ Psiholog i Savetnik Master psiholog kliničkog usmerenja. Doktorant

Pročitaj više »
Psiholog

Psiholog Miodrag Pavlović

Početna Blog Psiholozi Uputstvo O nama MIODRAG PAVLOVIĆ ZAKAŽITE SEANSU miodrag.pavlovic.psi@gmail.com Viber + 381617522853 WhatsApp +381617522853 MIODRAG PAVLOVIĆ Psiholog i edukant Sistemske porodične psihoterapije i

Pročitaj više »