Kako prepoznati posttraumatski stresni poremećaj? – Kako prepoznati PTSP?

Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) je trauma i poremećaj povezan sa stresom koji se može razviti nakon izloženosti traumatičnom događaju ili iskušenju u kojem je nastupila smrt ili ozbiljna fizička ozleda ili je osobi koja razvije poremećaj pretila opasnost. Ljudi koji pate od poremećaja uključuju često vojnike, mirovne trupe u ratnim područjima i preživele nakon uličnih ili bilo kakvih pucnjava, bombaških napada, nasilja ili silovanja. Članovi porodice žrtava mogu takođe razviti poremećaj ako oboleli ima trajnu traumu.

PTSP pogađa oko 8 miliona odraslih Amerikanaca i može se pojaviti u bilo kojoj dobi, uključujući i detinjstvo. Kod nas je situacija drugačija jer je i demografija drugačija pa je postotak manji ali je uvek zabrinjavajući. Žene imaju veću verovatnoću da razviju poremećaj od muškaraca, a postoje neki dokazi da se on može javiti u porodicama kao genetski nasledan poremećaj. PTSP je često praćen depresijom, poremećajem upotrebe supstanci (odnosno kroz zavisnost) i anksioznim poremećajima. Kada se na odgovarajući način dijagnostifikuju i leče druga stanja, povećava se verovatnoća uspešnog lečenja ovog poremećaja kod pojedinaca koji obično pate i od depresije i od anksioznosti.

Online psiholog

Kada se simptomi razviju odmah nakon izlaganja i traju do mesec dana, stanje se može nazvati akutnim stresnim poremećajem. PTSP se dijagnostifikuje kada simptomi stresa nakon izlaganja traju više od mesec dana. Do odloženog izražavanja PTSP -a može doći ako se simptomi jave šest meseci ili više nakon početka traume.

Ovaj poremećaj često se povezuje sa ratom u Vijetnamu. Po Američkim istraživanjima otprilike 30 posto vijetnamskih veterana razvilo je PTSP. Poremećaj je takođe otkriven kod čak 10 odsto veterana Zalivskog rata (Pustinjska oluja), oko 6 do 11 odsto veterana rata u Avganistanu i oko 12 do 20 odsto veterana rata u Iraku. Statistike za ratove na našim prostorima nisu poznate, ali se u pojedinim istraživanjima pretpostavlja da je bilo velikog broja slučajeva. Za veterane, faktori povezani sa borbom mogu dodatno povećati rizik od PTSP -a i drugih problema mentalnog zdravlja. Ovo uključuje ulogu veterana u ratu, politička zbivanja u vezi samog rata, gde se rat vodi i vrstu neprijatelja sa kojom se vojnik suočava. Drugi uzrok PTSP -a u vojsci je vojna seksualna trauma (MST) ili seksualno uznemiravanje ili napadi do kojih dolazi u vojsci. MST se dešava muškarcima i ženama i može se pojaviti tokom mirnodopskog perioda, obuke ili rata. Među veteranima koji koriste zdravstvenu zaštitu, oko 23 odsto žena prijavilo je seksualni napad, dok je u vojsci 55 odsto žena i 38 odsto muškaraca doživelo seksualno uznemiravanje dok su bili u vojsci. Slučajevi ovakvog poremećaja kod nas nisu poznati, pogotovo što žena ranije nije bilo u vojnim strukturama, međutim nije isključeno da se tako nešto moglo desiti.

Simptomi

Mnogi ljudi sa PTSP-om imaju tendenciju da ponovo dožive aspekte traumatskog događaja, posebno kada su izloženi događajima ili predmetima koji podsećaju na traumu. Godišnjice događaja i sličnosti sa mestom gde se trauma desila ili u okolnosti mogu izazvati simptome napada. Ljudi sa PTSP -om doživljavaju nametljive uspomene ili sećanja, emocionalnu utrnulost, poremećaje sna, anksioznost, intenzivnu krivicu, tugu, razdražljivost, izlive besa i disocijativna iskustva. Mnogi ljudi sa PTSP -om mogu pokušati da izbegnu situacije koje ih podsećaju na trauma, zato ovo u nekim trenutcima može podsećati na fobiju ili opsesivno kompulisvne poremećaje. Kada simptomi traju duže od jednog meseca, dijagnoza PTSP -a može biti relevantna.

Simptomi povezani sa ponovnim proživljavanjem traumatskog događaja:

  • Imati loše ili ružne snove ili uznemirujuća sećanja na događaj
  • Ponašanje ili osećaj kao da se događaj zaista ponavlja iznova (fenomen poznat kao flešbekovi)
  • Disocijativne reakcije ili gubitak svesti o trenutnom okruženju
  • Doživljavanje intenzivnih emocija kada se podsetite na događaj
  • Imati intenzivne fizičke senzacije kada se podsetite na događaj (jaki otkucaji srca ili aritmija, znojenje, otežano disanje, osećaj nesvestice, osećaj gubitka kontrole)

Simptomi povezani sa izbegavanjem podsećanja na traumatski događaj:

  • Izbegavanje misli, razgovora ili osećanja o događaju
  • Izbegavanje ljudi, aktivnosti ili mesta povezanih sa događajem

Simptomi povezani sa negativnim promenama misli ili raspoloženja:

  • Teško se sećate važnog dela prvobitne traume
  • Osećaj otupljenosti ili odvojenosti od stvari
  • Nedostatak interesovanja za društvene aktivnosti
  • Nemogućnost pozitivnog razmišljanja i raspoloženja
  • Pesimizam u pogledu budućnosti

Online psiholog

Simptomi uzbuđenja i reakcija na napade:

  • Poteškoće sa spavanjem, uključujući probleme sa spavanjem ili snom
  • Razdražljivost i izlivi besa
  • Poteškoće sa koncentracijom
  • Osećaj da se lako uplašite određenih stvari
  • Previše pridavanja pažnje nečemu što nije opasno, a suštinski izaziva strah

Za neke pojedince mogu postojati i drugi simptomi povezani sa depersonalizacijom (osećaj da posmatrate svoje telo i misli/osećanja iz pozicije drugoga) ili derealizacijom (doživljavanje svoje okoline kao nestvarne ili kao tuđe).

Uzroci

Uzrok PTSP -a je nepoznat, ali su uključeni psihološki, genetski, fizički i društveni faktori. PTSP menja odgovor tela na stres. Utiče na hormone stresa i hemikalije koje prenose informacije između živaca. Ljudi koji su pretrpeli zlostavljanje u detinjstvu ili druga prethodna traumatska iskustva verovatno će razviti poremećaj, ponekad mesecima ili godinama nakon traume. Temperaturne varijable, poput ekstremnih oblika lošeg ponašanja ili drugih problema anksioznosti, takođe mogu povećati rizik. Drugi faktori rizika po životnu sredinu uključuju porodičnu disfunkciju, nedaće u detinjstvu, kulturne pojedinosti i porodičnu istoriju psihijatrijske bolesti. Što je veća trauma, veći je rizik od PTSP -a – svedočenje zverstvima, teškim ličnim povredama, nasilju može biti uzrok. Neprimereni mehanizmi suočavanja, nedostatak socijalne podrške, nestabilnost porodice ili finansijski stres mogu takođe dodatno pogoršati ishode poremećaja.

Drugi faktori, nazvani faktorima otpornosti, mogu pomoći u smanjenju rizika od poremećaja. Neki od ovih faktora otpornosti prisutni su pre traume, a drugi postaju važni tokom i nakon traumatskog događaja. Faktori otpornosti koji mogu smanjiti rizik od PTSP -a uključuju traženje podrške od drugih ljudi, kao što su stručnjaci za mentalno zdravlje, prijatelji i porodica, pronalaženje grupe ljudi za podršku nakon traumatičnog događaja, osećaj dobrote zbog sopstvenih postupaka pred opasnošću, strategija suočavanja i sposobnost da se deluje i efikasno odgovori uprkos osećaju straha.

Lečenje

Lečenje PTSP -a obično počinje detaljnom procenom i razvojem plana lečenja koji zadovoljava jedinstvene potrebe pacijenta. Glavni tretmani za osobe sa PTSP -om su psihoterapija, lekovi ili obe metode u isto vreme. Zbog razlika u iskustvu i posledicama traume, lečenje varira i prilagođeno je simptomima i potrebama pojedinca. Lečenje od strane lekara za mentalno zdravlje koji ima iskustvo sa PTSP -om omogućava ljudima da vode uravnoteženije i funkcionalnije živote. Neki ljudi sa PTSP -om će možda morati da isprobaju različite tretmane da bi videli šta deluje na njihove simptome.

Ako neko sa PTSP -om prolazi kroz traumu koja je u toku, na primer u nasilnoj vezi, lečenje može uključivati pomoć u pronalaženju sigurnosti. Lečenje specifično za PTSP može započeti tek kada se pacijent bezbedno ukloni iz krizne situacije. Pojedinci koji dožive druge simptome paničnog poremećaja, depresije, poremećaja upotrebe supstanci i oni koji se ponašaju suicidno, možda će trebati lečenje da se usredsrede i na ta pitanja.

Druge strategije lečenja uključuju:

  • Edukacija pacijenata i njihovih porodica o rizicima vezanim za PTSP, pre svega kako PTSP utiče na pacijente i njihove voljene, te i o drugim problemima koji su obično povezani sa simptomima PTSP -a. Razumevanje da je PTSP medicinski priznat poremećaj neophodno je za efikasno lečenje.
  • Postepeno izlaganje traumatičnim događajima putem slika omogućava pacijentu da ponovo doživi događaj u sigurnom, kontrolisanom okruženju. Profesionalac može pažljivo ispitati reakcije i verovanja u vezi sa tim događajem.
  • Ispitivanje i razrešenje snažnih osećanja poput srama, besa ili krivice, koji su uobičajeni među pacijentima koji pate od traume.
  • Naučiti pacijenta da se nosi sa posttraumatskim sećanjima, podsetnicima, reakcijama i osećanjima bez da ih izbegava ili postaje preopterećen njima ili emocionalno otupljen zbog njih. Uspomene na traumu obično ne nestaju u potpunosti kao rezultat terapije, ali nove veštine suočavanja mogu ih učiniti lakšim za upravljanje.

Lekovi

Američka Uprava za hranu i lekove (FDA) je na primer odobrila dva leka za lečenje odraslih sa PTSP -om, sertralin (Zoloft) i paroksetin (Pakil) koji su selektivni inhibitori ponovnog preuzimanja serotonina (SSRI). Oba ova leka su antidepresivi, koji se takođe koriste za lečenje depresije. Oni mogu pomoći u kontroli simptoma PTSP -a, poput tuge, brige, besa i osećaja utrnulosti. Upotreba lekova zajedno sa terapijom ili pre početka terapije može učiniti lečenje efikasnijim. Ako je propisan antidepresiv, možda će ga biti potrebno uzimati nekoliko dana ili nedelja pre nego što se postigne značajno poboljšanje. Važno je ne obeshrabriti se i prerano prestati sa uzimanjem lekova pre nego što su oni imali priliku da deluju. Prilagođavanje doze ili prelazak na drugi SSRI može pomoći u rešavanju ovih problema. Važno je sarađivati sa svojim lekarom.

Ponekad ljudi koji uzimaju ove lekove imaju neželjene efekte. Efekti mogu biti frustrirajući, ali obično nestaju. Međutim, lekovi na svakoga utiču drugačije. Sve neželjene efekte ili neuobičajene reakcije treba odmah prijaviti lekaru. Najčešći neželjeni efekti antidepresiva poput sertralina i paroksetina su:

  • Glavobolje, koje obično nestaju u roku od nekoliko dana.
  • Mučnina, koja obično nestaje u roku od nekoliko dana.
  • Nesanica ili pospanost, koji se mogu javiti tokom prvih nekoliko nedelja, ali zatim nestaju. Ponekad je potrebno smanjiti dozu leka ili prilagoditi doba dana u koje se lek uzima kako bi se smanjili ovi neželjeni efekti.
  • Uznemirenost ili osećaj nervoze.
  • Seksualni problemi, koji mogu uticati i na muškarce i na žene, uključujući smanjeni seksualni nagon i probleme sa seksom i uživanjem u njemu.

Postoje i druge vrste lekova koje lekari takođe mogu propisati, kao što su sledeći: Benzodiazepini se mogu davati ljudima kako bi se opustili i lakše spavali, iako postoji potencijal za razvoj zavisnosti. Antipsihotici se mogu propisati ljudima koji imaju jače uznemirenje, sumnjičavost ili paranoju. Drugi antidepresivi poput fluoksetina (Prozac) i citaloprama (Celeka) mogu pomoći ljudima sa PTSP -om da se osećaju manje napeto ili tužno. Za ljude sa PTSP-om koji takođe imaju druge anksiozne poremećaje ili depresiju, antidepresivi mogu biti korisni za smanjenje simptoma ovih istovremenih bolesti. Mogući neželjeni efekti povezani sa upotrebom ovih lekova uključuju dijalog sa vašim lekarom.

Slično tome, antidepresivi koji se nazivaju triciklični se daju u malim dozama i postepeno povećavaju. Triciklični lekovi postoje duže od SSRI i široko su proučavani za lečenje anksioznih poremećaja. Efikasni su kao i SSRI, ali mnogi lekari i pacijenti preferiraju novije lekove jer triciklični lekovi ponekad izazivaju vrtoglavicu, suva usta, pospanost i povećanje telesne težine. Stabilizatori raspoloženja kao što su lamotrigin i divalproeks natrijum takođe mogu pomoći u lečenju simptoma. Bilo kako bilo, lekove ne smete uzimati na svoju ruku, uzimajte ih isključivo uz konsultacije sa lekarima jer mogu biti kontraproduktivni. Ne pokušavajte da ih nabavljate, jer vam neće doneti dobro ako ih uzimate na svoju ruku!

Psihoterapija

Terapija je veoma cenjena metoda u lečenju PTSP-a. Ona kao metod uključuje razgovor sa stručnjakom za mentalno zdravlje kako bi se kroz iskustvo prošlo iskustvo i njegov uticaj na pojedinca. Psihoterapija se može odvijati pojedinačno ili u grupnom formatu. Terapija za PTSP obično traje sve dok pojedinac ne nauči da se nosi sa svojim iskustvom i dok ne postane funkcionalniji.

Mnoge vrste psihoterapije mogu pomoći ljudima sa PTSP -om. Neke vrste direktno ciljaju na simptome PTSP -a. Druge terapije se fokusiraju na društvene, porodične ili probleme vezane za posao. Lekar ili terapeut mogu kombinovati različite terapije, odnosno različite pristupe u zavisnosti od potreba svake osobe.

Kognitivno bihevioralna terapija, ili KBT, pokazala se kao prilično efikasna u lečenju PTSP -a. KBT ima nekoliko delova, uključujući:

  • Terapiju postepene izloženosti traumi: Ova terapija pomaže ljudima da budu svesniji svog iskustva. To ih može izložiti sećanju na traumu koju su doživeli na siguran način. Koristi mentalne slike, pisanje ili posete mestu gde se događaj dogodio. Terapeut koristi ove alate kako bi pomogao osobama sa PTSP -om da se nose sa svojim osećanjima.
  • Kognitivno restrukturiranje: Ova terapija pomaže ljudima da shvate svoja sećanja i iskustva. Ponekad se ljudi sećaju događaja drugačije od onoga kako se zaista dogodio. Možda osećaju krivicu ili sram zbog onoga za šta nisu oni krivi. Terapeut pomaže ljudima sa PTSP -om da sagledaju šta se dogodilo na realan način.
  • Obuka za borbu protiv stresa: Ova terapija pokušava da smanji simptome PTSP-a učeći osobu kako da smanji anksioznost kada se suoči sa situacijama koje izazivaju anksioznost. Kao i kognitivno restrukturiranje, ovaj tretman pomaže ljudima da sagledaju svoja iskustva na zdrav način.

Postoje i druge vrste lečenja koje mogu pomoći ljudima sa PTSP -om, a klijent će možda želeti da razgovara sa svojim terapeutom o mogućnostima terapije i fokusu na lečenje koji može uključivati:

  • Učenje o traumi i njenim posledicama
  • Korišćenje veština upravljanja opuštanjem i besom
  • Poboljšanje sna, ishrane i navika u vežbanju
  • Prepoznavanje krivice, srama i drugih osećanja u vezi sa događajem i suočavanje sa njima

Fokusiranje na naše reakcije na simptome PTSP -a – na primer, terapija pomaže ljudima da posete mesta i ljude koji ih podsećaju na traumu

Desenzibilizacija (EMDR) je tretman za traumatska sećanja koji uključuje elemente terapije izlaganjem i kognitivno -bihejvioralne terapije, u kombinaciji sa tehnikama (zvukovi, pokreti očiju, dodiri ruku) koji stvaraju promenu pažnje. Postoje neki dokazi da terapijski element jedinstven za EMDR, promenu fokusa ili pažnje, može biti od pomoći u pristupu i obradi traumatičnog materijala.

Kratka psihodinamička psihoterapija fokusira se na emocionalne sukobe uzrokovane traumatičnim događajem. Ova terapija pomaže osobi da razume kako prošlost utiče na stanje koje neko sada oseća. Prepričavanjem traumatičnog događaja mirnom i empatičnom savetniku, osoba koji ima problem postiže veći osećaj samopoštovanja, razvija efikasne načine razmišljanja i suočavanja i uspešnije se nosi sa intenzivnim emocijama koje se javljaju tokom terapije. Terapeut pomaže pacijentu da identifikuje trenutne životne situacije koje izazivaju traumatična sećanja i pogoršavaju simptome PTSP -a.

Grupni tretman je idealno terapijsko okruženje jer pacijenti mogu da traže pomoć i podršku dok dele iskustvo u bezbednom okruženju. Kako članovi grupe bolje razumeju i razrešavaju svoju traumu, često se osećaju samopouzdanije i sposobniji su da veruju sebi i drugima. Dok razgovaraju i dele svoj osećaj sramote, krivice, straha, besa, sumnje i samoosuđivanja povezane sa traumom, uče da se fokusiraju na sadašnjost, a ne na prošlost. Pričanje nečije priče i direktno suočavanje sa tugom, krivicom i anksioznošću u vezi sa traumom omogućava mnogim pacijentima da se lakše nose sa svojim simptomima, sećanjima i životom.

Porodična terapija je vrsta savetovanja koja uključuje celu porodicu, jer PTSP može uticati na celu porodicu. Nečije dete ili partner možda ne razumeju zašto se ta osoba ponekad naljuti ili zašto je pod velikim stresom. Mogu se osećati uplašeno, krivo ili čak ljuto zbog tog stanja kod člana svoje porodice. U porodičnoj terapiji, terapeut pomaže pacijentu i porodici u komunikaciji, održavanju dobrih odnosa i suočavanju sa teškim emocijama. Svaka osoba može izraziti svoje strahove i zabrinutosti. Važno je biti iskren prema tim osećanjima i slušati druge. Pacijent može govoriti o simptomima PTSP -a, pokretačima i važnim delovima lečenja i oporavka. Na taj način će se porodica osobe bolje pripremiti da im pomogne.

Online terapija je takođe odličan vid psihoterapije, koji ne podrazumeva odlaske pacijenta kod lekara. Međutim pacijent može dobiti isti tretman kao i u tradicionalnoj praksi, razgovora uživo između lekara i pacijenta. Naš sajt nudi ovu mogućnost, ukoliko osećate simptome koje smo prešli, pronađite rubriku sa kontaktima na našem sajtu i obratite se online psihologu preko bilo koje online platforme koju izaberete.

Zakaži online seansu kod našeg psihologa

Naši Psiholozi

Psiholog

Psiholog Nataša Pavlović

Početna Blog Psiholozi Uputstvo O nama nataša pavlović ZAKAŽITE SEANSU natasa.pavlovic197@gmail.com Viber +381615522853 WhatsApp +381615522853 NATAŠA PAVLOVIĆ Psiholog i Savetnik Master psiholog kliničkog usmerenja. Doktorant

Pročitaj više »
Psiholog

Psiholog Miodrag Pavlović

Početna Blog Psiholozi Uputstvo O nama MIODRAG PAVLOVIĆ ZAKAŽITE SEANSU miodrag.pavlovic.psi@gmail.com Viber + 381617522853 WhatsApp +381617522853 MIODRAG PAVLOVIĆ Psiholog i edukant Sistemske porodične psihoterapije i

Pročitaj više »
Psiholog

Psiholog Vesna Petković

Početna Blog Psiholozi Uputstvo O nama Vesna Petković ZAKAŽITE SEANSU vesnapetkovic021@gmail.com Viber +381642234321 WhatsApp +381642234321 Vesna Petković Psihoterapeut pod supervizijom Master iz kliničke psihologije završila

Pročitaj više »