Gubitak roditelja u detinjstvu
Smrt roditelja u detinjstvu je traumatično iskustvo. Procenjuje se da je 3,5% dece mlađe od 18 godina (otprilike 2,5 miliona) u Sjedinjenim Državama doživelo ovakvo iskustvo tokom detinjstva. Statistika u Srbiji i našem regionu nije ništa bolja, s tim da je znatno drugačija s obzirom na broj stanovnika u našoj i okolnim državama. Dakle, kako smrt roditelja utiče na dete?
Koje su najgore godine za gubitak roditelja?
Tuga i bol nisu nešto gde postoji takmičenje. Doživotni uticaji gubitka roditelja u detinjstvu zavise od odnosa roditelj-dete pre smrti i podrške koju dete dobija nakon smrti jednog od roditelja. Stoga ne postoji trenutak kada je smrt najgora moguća, jer je svaki trenutak kada neko izgubi roditelja zapravo loš trenutak.
Većina ljudi pretpostavlja da je gubitak roditelja u mlađoj dobi najteža stvar jer je gubitak figure za koju smo previše i direktno vezani bolnija stvar. Međutim, ako dete ima jak sistem podrške koji mu pomaže da prebrodi tugu, ono i dalje može razviti sigurnu privrženost i napredovati.
Online psiholog
S druge strane, starija deca ili čak skoro odrasli mogu takođe mnogo patiti jer je to značajan gubitak i za njih u tom trenutku, jer možda i nemaju bliske prijatelje koji bi ih izvukli u ovom periodu. Tako da zaista nema potrebe za poređenjem.
Kako smrt roditelja utiče na dete?
Rani gubitak roditelja obično povećava verovatnoću neadekvatne brige o deci i pogoršava ekonomski status porodice.
U nekim porodicama to znači povećan pritisak na dete da preuzme obaveze umrlog roditelja i da se izoluje od prijatelja. Kod drugih, smrt njihovih roditelja će rezultirati lošim psihosocijalnim stanjem deteta, promenama u ponašanju, porastom stresa i poremećajima spavanja.
Psihološki efekti gubitka majke ili oca tokom godina formiranja su značajni. Deca koja dožive gubitak roditelja izložena su većem riziku od mnogih negativnih ishoda, uključujući mentalne probleme (npr. depresija, anksioznost, somatske tegobe, simptomi posttraumatskog stresa), kraće školovanje, manji akademski uspeh, niže samopoštovanje i veća mogućnost rizičnije seksualnog ponašanja.
S obzirom na negativne dugoročne efekte povezane sa smrću roditelja, neophodno je da društvo pomogne deci da tuguju na zdrav način. Međutim, kulturni obrasci i česti nesporazumi često stoje na putu odgovarajuće podrške deci i čine im medveđu uslugu.
Kako reakcija preživelog roditelja utiče na dete?
Deca traže od svojih roditelja da ih bezuslovno vole i da ih štite od neprijatnih životnih realnosti. Kada roditelj umre, život deteta često postaje beskrajno strašniji i neizvesniji, ostavljajući dete da se pita šta je sledeće.
Ovo razumljivo stavlja veliki teret na roditelja koji je postao udovac ili udovica, ali i druge članove porodice koji žele da pomognu detetu dok tuguje, a i sami se bore sa svojim bolom nakon smrti voljene osobe.
Dok neke kulture pristupaju žalosti na pozitivan način, druge podstiču odrasle oko ožalošćene dece da stave svoje emocije na čekanje. Ove kulture često racionalizuju praksu navodeći da je bitno da se deca ugledaju na svoje odrasle kako bi ostala jaka u vremenima neizvesnosti.
Ove odrasle osobe tada imaju potisnute ili sakrivene emocije.
Potiskivanje emocija je svestan i nameran pokušaj da se sakriju emocije od drugih. Roditelj ili staratelj može i normalno je da oseća tugu, ali umesto da je izrazi, odlučuju da je sakrije dok je u prisustvu svog deteta.
Potisnute emocije su često nesvesne, a takve emocije su pokušaj tela da ukloni loše misli. Pojedinci koji imaju ovakav problem možda nisu svesni svojih emocija u ovom trenutku, te se stoga te zadržane emocije mogu se vremenom izliti i nastupiti u vašem životu neočekivano.
S jedne strane, istraživanje je pokazalo da ovakav vid obrade emocija ometa proces prevazilaženja smrti roditelja kod deteta. Ali, s druge strane, studija otkriva da potisnute emocije imaju adaptivnu ulogu u procesu tugovanja.
Još uvek se raspravlja o tome da li je roditeljsko potiskivanje ili potiskivanje emocija generalno dobar mehanizam za suočavanje. Potiskivanje emocija ili potiskivanje činjenice smrti roditelja može, ali ne mora biti zdravo za detetovo mentalno blagostanje. Ali ono što je važnije je kako njihova verovanja u negaciju emocija utiču na to kako pomažu svom detetu da se nosi sa gubitkom.
Kada roditelj koji postane udovac ili udovica poveruje u to da deca nisu sposobna da razumeju smrt ili da se uspešno nose sa emocijama i strahovima koje smrt donosi, oni imaju tendenciju da izbegavaju temu smrti kod kuće i ponašaju se „normalno“ sa detetom.
Ali istina je da se sposobnost dece da se pozitivno odnose prema smrti može povećati tek akcijama koje preduzimaju sami roditelji u danima, nedeljama i mesecima nakon gubitka. Drugačije rečeno, smrt ne smete učiniti neadekvatnom temom, morate o tome razgovarati sa detetom.
Umesto da problem gurnu pod tepih i da se pretvaraju da je sve u redu, staratelji ožalošćene dece mogu da koriste sledeće strategije da im pomognu da se uspešno nose sa sobom.
Kako pomoći ožalošćenom detetu?
Postoje određeni programi koji mogu pomoći sa tugom kako odraslima ili ožalošćenim partnerima, tako i deci koja su ostala bez roditelja.
Evo strategije.
1. NORMALIZUJTE PROCES ŽALJENJA
Kako će smrt roditelja u detinjstvu uticati na dete zavisi od toga kako odrasli oko njih reaguju na njihovu tugu. Dete koje je izgubilo roditelja treba da zna da je prihvatljivo pokazivati emocije i govoriti o osobi koja je umrla. Normalizacija procesa tugovanja je važna. Omogućava deci da smanje anksioznost i zabrinutost zbog budućnosti koja im u tom trenutku može delovati isuviše nesigurno.
Deca mogu da osete razne emocije nakon smrti roditelja, uključujući bes i krivicu. Stoga dete mora da zna da smrt roditelja nikada nije njegova krivica, odnosno krivica deteta. Objasnite im to jer deca to sama ponekad ne mogu da shvate, posebno ako im se gubitak desio u ranom detinjstvu. Takođe je normalno da dete misli da vidi ili sanja svog preminulog roditelja. Ne moraju da zaborave svoje roditelje koji su umrli, stoga ih ne ohrabrujte da čine nešto što ne žele, jer vi mislite da je to pametnije. Svaki problem zahteva suočavanje, kako za odraslog tako i za mladog čoveka ili za dete.
2. KORISTI POZITIVNO RODITELJSTVO
Vrlo često, deca mogu da saopšte svoje poteškoće u prilagođavanju promenama nakon smrti lošim ponašanjem. Koristeći pozitivne aspekte roditeljstva, vaspitanja koji uključuju podršku, roditelji stvaraju pozitivan odnos roditelj-dete i okruženje koje omogućava otvorenu komunikaciju.
Roditelji koji praktikuju pozitivne aspekte roditeljstva su topli i podržavaju svoju decu u trenutcima kada im je to najpotrebnije. Koriste efektivnu pozitivnu disciplinu u kojoj je roditelj ljubazan i čvrst po potrebi. Efikasno pozitivno roditeljstvo može pomoći da se deca prilagode novonastalim okolnostima nakon smrti roditelja. Takođe to smanjuje verovatnoću mentalnih bolesti kod dece kao što je veliki depresivni poremećaj i promoviše bolju adaptaciju usled novonastale situacije kod ožalošćene dece u budućnosti.
3. SMANJITE IZLOŽENOST DETETA NEGATIVNIM ŽIVOTNIM DOGAĐAJIMA
Negativni životni događaji nakon gubitka roditelja povezani su sa porastom problema mentalnog zdravlja dece. Na primer, praznici mogu biti teški za ožalošćene porodice u prve dve godine, posebno za decu. Roditelji mogu koristiti empatiju kroz veštinu slušanja kako bi deci obezbedili bezbedno okruženje da pričaju o svojim osećanjima u vezi sa praznikom.
Jedna od stvari koja je često zabrinjavajuća za ožalošćenu decu je to što njihovi roditelji počinju da se zabavljaju sa drugim partnerima i razvijaju nova dugoročna ljubavna interesovanja. Roditelji mogu polako da uvode novog partnera ili člana porodice u život deteta i u tome nema ničega strašnog. Samo prvo razgovarajte sa svojom decom otvoreno i na način koji odgovara njihovom uzrastu kada je reč o vašoj novoj vezi.
Online psiholog
4. POBOLJŠAJTE VEŠTINE SUOČAVANJA
Aktivne strategije suočavanja su povezane sa pozitivnijom adaptacijom nakon smrti jednog ili oba roditelja. Ove strategije uključuju:
- preoblikovanje negativnog stava deteta o sebi, potsticanje samopuzdanja i uključivanje optimizma
- odustati od verovanja da neko može kontrolisati nekontrolisane događaje i identifikovati događaje koje može kontrolisati
- fokusirati se na rešavanje problema
- traženje emocionalne podrške za pomoć u upravljanju stresnim situacijama.
Da bi pomogli ožalošćenoj deci da steknu osećaj efikasnosti, roditelji mogu zamoliti svoju decu da postave ciljeve u vežbanju ovih veština. Oni mogu pružiti specifične pozitivne povratne informacije kada deca koriste ove strategije. Roditelji takođe treba da izraze stalno uverenje u sposobnost svoje dece da se nose sa svojim problemima.
Ožalošćena deca mogu da se osećaju bespomoćnije i veruju da imaju manje kontrole nad događajima koji im se dešavaju nego njihovi vršnjaci koji nisu ožalošćeni.
Pomaganje deci da se izbore sa ovom anksioznošću nakon gubitka roditelja u ranom uzrastu može se učiniti fokusiranjem na učenje dece gde leže njihove odgovornosti. Promovišite „prilagodljivi osećaj kontrole tako što ćete se usredsrediti na razlikovanje problema koje dete treba da reši“ od problema za koje je odgovorna odrasla osoba“.
Na primer, ako roditelj koji je ostao udovac ili udovica smatra da mu je isuviše teško da se nosi sa gubitkom, prvo bi trebalo da budu iskreni prema detetu o svojim borbama. Roditelj im tada može dati do znanja da ne očekuju da će im dete pomoći i da će umesto toga otići kod obučenog stručnjaka.
Deca imaju koristi od toga da čuju da će roditelj vremenom moći bolje da se nosi sa svojim nevoljama i da njihov posao uključuje fokusiranje na zadatke kao što su ispunjavanje domaćih zadataka i provođenje vremena sa prijateljima.
Završna razmišljanja o tome kako smrt roditelja utiče na dete
Kada radite po sistemu gore navedene prakse, imajte na umu da će neke strategije funkcionisati odmah, a neke neće. Budite strpljivi, ako želite da postignete značajnije rezultate. Shvatite da se ovaj posao neće završiti brzo i da će trajati dan po dan, sat po sat i možda u nedogled – sve do trenutka kada se jednostavno budete navikli na nove okolnosti. Bol povezan sa gubitkom roditelja verovatno nikada neće potpuno nestati, ali će roditelj koji je preostao i njihova deca ponovo pronaći sreću.
Zakaži online seansu kod našeg psihologa
Naši Psiholozi
Psiholog Miodrag Pavlović
Početna Blog Psiholozi Uputstvo O nama MIODRAG PAVLOVIĆ ZAKAŽITE SEANSU miodrag.pavlovic.psi@gmail.com Viber + 381617522853 WhatsApp +381617522853 MIODRAG PAVLOVIĆ Psiholog i edukant Sistemske porodične psihoterapije i
Psiholog Nataša Pavlović
Početna Blog Psiholozi Uputstvo O nama nataša pavlović ZAKAŽITE SEANSU natasa.pavlovic197@gmail.com Viber +381615522853 WhatsApp +381615522853 NATAŠA PAVLOVIĆ Psiholog i Savetnik Master psiholog kliničkog usmerenja. Doktorant
Psiholog Vesna Petković
Početna Blog Psiholozi Uputstvo O nama Vesna Petković ZAKAŽITE SEANSU vesnapetkovic021@gmail.com Viber +381642234321 WhatsApp +381642234321 Vesna Petković Psihoterapeut pod supervizijom Master iz kliničke psihologije završila