Bipolarni poremećaj - Manična depresija

Bipolarni poremećaj, takođe poznat kao manična depresija, je hronično ponavljajuće stanje koje uključuje raspoloženja koja se kolebaju između vrhunca manije ili histerije i najnižih nivoa depresije. Depresija je daleko najrasprostranjenija karakteristika bolesti. Manična faza obično uključuje mešavinu razdražljivosti, besa i depresije, sa ili bez euforije. Kada je euforija prisutna, ona se može manifestovati kao neobična energija i prekomerno samopouzdanje, manifestujući se u napadima prekomerne potrošnje energije ili promiskuiteta ili necivilizovanog ponašanja.

Poremećaj najčešće započinje u mladoj odrasloj dobi, ali se može javiti i kod dece i adolescenata. Česte su pogrešne dijagnoze; stanje se često meša sa poremećajem deficita pažnje / hiperaktivnosti, šizofrenijom ili graničnim poremećajem ličnosti. Biološki faktori verovatno stvaraju ranjivost na poremećaj kod određenih pojedinaca, a iskustva poput nedostatka sna mogu pokrenuti manične epizode kod pacijenata koji pate od ovog poremećaja.

Online psiholog

Postoje dve primarne vrste bipolarnog poremećaja: Bipolarni I i Bipolarni II poremećaj. Velika depresivna epizoda može ili ne mora pratiti bipolarni poremećaj I, ali prati bipolarni poremećaj II. Ljudi sa bipolarnim p. I imaju najmanje jednu maničnu epizodu, koja je možda vrlo teška i zahteva bolničku negu. Ljudi sa bipolarnim p. II obično imaju veliku depresivnu epizodu koja traje najmanje dve nedelje, zajedno sa hipomanijom, manijom koja je blaga i umerena i koja obično ne zahteva bolničku negu.

Znaci bipolarnog poremećaja

Definicija bipolarnog poremećaja je manija. To može biti pokretačka epizoda poremećaja, praćena depresivnom epizodom ili se može manifestovati nakon godina preživljavanja teških depresivnih epizoda. Prebacivanje između manije i depresije može biti naglo, a raspoloženja mogu brzo oscilirati. Ali dok je epizoda manije ono što razlikuje bipolarni poremećaj od depresije, osoba može provesti mnogo više vremena u depresivnom stanju nego u maničnom ili hipomaničnom stanju.

Hipomanija može biti varljiva; često se doživljava kao nalet energije koji se može osećati kao dobar, pa čak i povećati produktivnost i kreativnost kod pacijenta. Kao rezultat, osoba koja to doživljava može poreći da bilo šta nije u redu sa njom. Postoji velika varijabilnost u maničnim simptomima, ali osobine mogu uključivati povećanu energiju, aktivnost i nemir; euforično raspoloženje i krajnji optimizam; ekstremnu razdražljivost; nekontrolisane misli, neobično brz govor ili misli koje skaču sa jedne ideje na drugu; distrakciju i nedostatak koncentracije; smanjenu potreba za snom; nerealno verovanje u svoje sposobnosti i ideje; loše rasuđivanje; bezobzirno ponašanje, uključujući trošenje novca i opasnu vožnju, ili rizičan i povećan seksualni nagon; provokativno, nametljivo ili agresivno ponašanje; i poricanje da bilo šta nije u redu.

Trajanje povišenih raspoloženja i učestalost izmene sa depresivnim raspoloženjima mogu enormno da variraju od osobe do osobe. Česte fluktuacije, poznate kao brzi biciklizam, nisu retke i manifestuju se kroz najmanje četiri epizode ​​godišnje.

Kao što postoji značajna varijabilnost u maničnim simptomima, tako postoji velika varijabilnost u stepenu i trajanju simptoma depresije kod bipolarnog poremećaja. Karakteristike obično uključuju trajno tužno, uznemireno ili prazno raspoloženje; osećanja beznađa ili pesimizma; osećaj krivice, bezvrednosti ili bespomoćnosti; gubitak interesa ili užitka u nekad voljenim aktivnostima, uključujući seks; smanjenu energiju i osećaj umora ili „usporenosti“; poteškoće sa koncentracijom, pamćenjem ili donošenjem odluka; nemir ili razdražljivost; previše spavanja ili nemogućnost spavanja; promene u apetitu i / ili neželjeni gubitak ili povećanje telesne težine; hronični bol ili drugi trajni fizički simptomi koji se ne objašnjavaju bolešću ili povredom; i misli o smrti ili samoubistvu ili pokušajima samoubistva.

Simptomi manije i depresije često se javljaju zajedno u „mešovitim“ epizodama. Simptomi mešovitog stanja mogu uključivati uznemirenost, probleme sa spavanjem, značajne promene apetita, psihozu i samoubilačko razmišljanje. U ovo doba čovek može da se oseća tužno, a opet i pod punim naponom.

Koliko je čest bipolarni poremećaj?

Oko 2,8 procenta odraslih Amerikanaca imalo je bipolarni poremećaj u poslednjih godinu dana, prema Nacionalnom institutu za mentalno zdravlje, a 4,4 procenta doživljava bipolarni poremećaj u nekom periodu svog života. Ove stope su slične među muškarcima i ženama. Prema Svetskoj zdravstvenoj organizaciji, ovaj poremećaj pogađa oko 45 miliona ljudi.

U kojoj dobi se razvija bipolarni poremećaj?

Većina ljudi sa bipolarnim poremećajem to stanje razvije u kasnim tinejdžerskim godinama ili ranim dvadesetim godinama, iako se simptomi mogu pojaviti kod dece mlađe od šest godina. Prosečna starost prve epizode ​​manije, hipomanije ili depresije je 18 godina za bipolarni I i sredinu 20-ih za bipolarni poremećaj II, prema stručnjacima.

Kako ljudi mogu prepoznati bipolarni poremećaj kod dece i adolescenata?

Simptomi kod dece i tinejdžera slični su simptomima kod odraslih i uključuju promene u raspoloženju koje su karakteristične za ovo stanje. Deca sa bipolarnim poremećajem podvrgavaju se ekstremnim promenama raspoloženja i ponašanja, osećajući se neobično srećno i energično tokom maničnih epizoda, a postaju veoma tužna i manje aktivna tokom epizoda depresije. Manične epizode ​​mogu uključivati povećanu energiju, rasejanost, grandioznost i nesposobnost spavanja, dok depresivne epizode ​​mogu uključivati samopovređivanje ili samoubilačke misli i geste, što treba shvatiti ozbiljno!

Jedan ključni faktor: bipolarni je epizodni dok su drugi poremećaji sveprisutni. Na primer, bipolarni simptomi dolaze i prolaze u promenama raspoloženja, dok poremećaji poput ADHD-a imaju tendenciju da budu konzistentniji ako se ne leče.

Online psiholog

Zašto se bipolarni poremećaj često pogrešno dijagnostikuje?

Ljudi se često godinama bore sa neidentifikovanim i nelečenim bipolarnim poremećajem. U stvari, oko dve trećine ljudi sa bipolarnim poremećajem ima postavljenu pogrešnu dijagnozu pre nego što se otkrije da pate od bipolarnog poremećaja.

Većina ovih pojedinaca ima pogrešnu dijagnozu, poput dijagnostifikovane depresije. Kada razmišljaju o razlici između njih dvoje, pacijenti i kliničar mogu uzeti u obzir porodičnu istoriju zbog genetskih korena poremećaja i ličnu istoriju neobjašnjive ekscitabilnosti i euforije ili besa, samopovređivanja i pokušaja samoubistva. Antidepresivi u nekim slučajevima mogu pokrenuti maniju; Kritično je nadgledati da li se pacijent oseća uznemirenije, razdražljivije, agresivnije ili hiperaktivnije nakon početka lečenja.

U slučaju šizofrenije, manične epizode ​​mogu uključivati ili nalikovati psihozi, dok depresivne epizode ​​podsećaju na negativne simptome šizofrenije. (Takvi pacijenti mogu dobiti dijagnozu šizoafektivnog poremećaja, bipolarnog tipa.)

Uzroci bipolarnog poremećaja

I genetski i ekološki faktori mogu stvoriti ranjivost na bipolarni poremećaj. Kao rezultat, uzroci se razlikuju od osobe do osobe. Iako se poremećaj može pojaviti u porodicama, niko nije definitivno identifikovao specifične gene koji stvaraju rizik za razvoj stanja. Postoje neki dokazi da poodmaklo doba oca kod začeća može povećati mogućnost novih genetskih mutacija koje su osnova ranjivosti. Studije snimanja mozga sugerisale su da mogu postojati razlike u strukturi i funkciji određenih područja mozga, ali nisu dosledno pronađene razlike.

Smatra se da životni događaji, uključujući razne vrste dečjih trauma, igraju ulogu u podsticanju bipolarnog poremećaja kod onih koji su već podložni razvoju stanja. Istraživači znaju da jednom kada se dogodi bipolarni poremećaj, životni događaji mogu ubrzati njegovo ponavljanje. Incidenti međuljudskih poteškoća i zlostavljanja najčešće su povezani sa pokretanjem ovog poremećaja.

Da li je bipolarni poremećaj genetski?

Porodična istorija je najjači i najkonzistentniji faktor za bipolarni poremećaj. Rizik je 10 puta veći za one koji imaju rođaka sa bipolarnim I ili bipolarnim II poremećajem. Izgleda da geni koji se prenose u porodici sa bipolarnom kiselinom utiču na to kako mozak upravlja regulacijom raspoloženja.

Kada pokušavate da istražite bipolarnu dijagnozu, od vitalnog je značaja razumeti porodičnu istoriju mentalnog zdravlja kako biste znali da li pojedinac može biti predisponiran za ovaj poremećaj. Na primer, vredi razmisliti da li je neko u porodici, posebno nečiji najbliži rođaci, doživeo ozbiljne promene raspoloženja, intenzivno neredovno ponašanje ili visoku razdražljivost praćenu dubokom tugom.

Može li ozbiljnija povreda mozga prouzrokovati bipolarni poremećaj?

Neki ljudi sa ozbiljnim povredama mozga (TBI) – na primer, u slučaju saobraćajne nesreće ili sportske povrede – imaju povećani nivo anksioznosti, depresije i promena raspoloženja. Prema danskoj studiji na više od 100.000 ljudi sa povredama glave, kod osoba sa TBI postoji četiri puta veća verovatnoća da će razviti mentalnu bolest. Ljudi sa TBI imaju 28 odsto veće šanse da razviju bipolarni poremećaj, 59 odsto verovatnije depresiju i 65 odsto verovatnije šizofreniju.

Lečenje bipolarnog poremećaja

Budući da je bipolarni poremećaj ponavljajuća bolest, neophodno je dugotrajno lečenje. Lekovi za stabilizaciju raspoloženja obično se propisuju kako bi se sprečile promene raspoloženja. Litijum je možda najpoznatiji stabilizator raspoloženja, ali pokazalo se da noviji lekovi kao što je lamotrigin uzrokuju manje neželjenih efekata, a često sprečavaju potrebu za antidepresivima. Ako se koriste sami, antidepresivi mogu da ubrzaju maniju i mogu ubrzati ciklus raspoloženja.

Takođe je utvrđeno da prehrambeni pristupi imaju terapeutsku vrednost. Studije pokazuju da omega-3 masne kiseline mogu pomoći u smanjenju broja ili doziranja potrebnih lekova. Omega-3 masne kiseline igraju ulogu u funkcionisanju svih moždanih ćelija i ugrađene su u strukturu membrana moždanih ćelija.

Problemi na poslu i vezama mogu biti i uzrok i posledica bipolarnih epizoda, što psihoterapijski tretman čini važnim. Studije pokazuju da takav tretman smanjuje broj epizoda u raspoloženju koje pacijenti doživljavaju. Psihoterapija je takođe dragocena u podučavanju veština samo-upravljanja, koje pomažu da se nečiji svakodnevni usponi i padovi ne pokrenu u punom obimu.

Život sa bipolarnim poremećajem

Bipolarni poremećaj može da uništi ciljeve i odnose sa drugima. Ali zajedno sa odgovarajućom medicinskom negom, oboleli mogu naučiti veštine suočavanja i strategije kako bi održali svoj život na pravom putu. Bipolarni poremećaj, poput mnogih mentalnih bolesti, ponekad je kontroverzna dijagnoza. Iako većina oboljelih smatra da je poremećaj teškoća, neki cijene njegovu ulogu u njihovom životu, a drugi ga čak povezuju s većim kreativnim učinkom.

Iako je depresiju bipolarnog poremećaja teško lečiti, promene raspoloženja i recidivi često se mogu odložiti ili sprečiti stabilizatorom raspoloženja, samostalno ili u kombinaciji sa drugim lekovima. Psihoterapija je važan dodatak farmakoterapiji, posebno za bavljenje problemima na poslu i vezama koji obično prate poremećaj. Stručnjaci su dobro svesni da ne postoji jedinstveni lek za sve: Pojedinac sa prvom maničnom epizodom neće biti isti kao pojedinac koji deceniju živi sa bipolarnim poremećajem. Ako osećate simptome ovog poremećaja obratite se psihologu ili psihijatru. Takođe možete se posavetovati sa online psihologom čije usluge nudi naš sajt i čiji kontakt možete pronaći takođe na našem sajtu.

Koji su uobičajeni mitovi o životu sa bipolarnim poremećajem?

Jedna od uobičajenih zabluda o bipolarnom poremećaju je da je manija uvek „dobra“, jer je bolja od depresije. Ali ljudi u maničnoj epizodi često čine neuke ili glupe stvari, prave greške i povređuju druge ljude. Još jedan nesporazum je da su akcije tokom maničnih perioda potpuno dobrovoljne, ali osoba nema potpunu kontrolu nad svojim sposobnostima i svojim delovanjem.
Drugi mit je da se lečenje završava kada je osoba stabilna. Bipolarni poremećaj je hroničan, pa je održavanje procesa stabilnosti, uključivanje promena u načinu života i svest o pokretačima trajni proces.

Zakaži online seansu kod našeg psihologa

Naši Psiholozi

Psiholog

Psiholog Nataša Pavlović

Početna Blog Psiholozi Uputstvo O nama nataša pavlović ZAKAŽITE SEANSU natasa.pavlovic197@gmail.com Viber +381615522853 WhatsApp +381615522853 NATAŠA PAVLOVIĆ Psiholog i Savetnik Master psiholog kliničkog usmerenja. Doktorant

Pročitaj više »
Psiholog

Psiholog Vesna Petković

Početna Blog Psiholozi Uputstvo O nama Vesna Petković ZAKAŽITE SEANSU vesnapetkovic021@gmail.com Viber +381642234321 WhatsApp +381642234321 Vesna Petković Psihoterapeut pod supervizijom Master iz kliničke psihologije završila

Pročitaj više »
Psiholog

Psiholog Miodrag Pavlović

Početna Blog Psiholozi Uputstvo O nama MIODRAG PAVLOVIĆ ZAKAŽITE SEANSU miodrag.pavlovic.psi@gmail.com Viber + 381617522853 WhatsApp +381617522853 MIODRAG PAVLOVIĆ Psiholog i edukant Sistemske porodične psihoterapije i

Pročitaj više »
Psiholog

Psiholog Rebeka Popov

Početna Blog Psiholozi Uputstvo O nama Psiholog Rebeka Popov ZAKAŽITE SEANSU rebeka.popov@gmail.com Viber +381628998402 WhatsApp +381628998402 Rebeka Popov Psiholog i Savetnik Dobrodošli!Kao psiholog i REBT

Pročitaj više »